Tijekom jedne kalendarske godine nekoliko je "sezona" sa određenim ozljedama koje se javljaju periodički, te liječe u ortopedskim klinikama i fizioterapijskim ordinacijama. Tijekom jeseni, a naročito u rujnu velik broj onih koji su nastojali intenzivno plivati za godišnjih odmora, zatraži pomoć poradi bolnih sindroma vrata i ramena. Sa početkom zime dolazi novi val zaljubljenika u skijanje sa cijelim nizom tipičnih ozljeda, od kojih su najčešće one vezane za koljena. Proljeće je svakako vrijeme buđenja uspavanih artroza i križobolja, a sve poradi manjka fizičke aktivnosti tijekom zimskih mjeseci. Ljeto je okrenuto svim onima koji mnogo vremena provode u automobilu, naročito onda kada je na djelu klima, ili propuh zbog otvorenih prozora. Zaista svako uvođenje novih tehnologija u svakodnevicu, donosi nešto novo i u samu medicinu. Kako pretjerujemo u upotrebi novih tehničkih pomagala, tako se i tijelo buni u nemogućnosti da svlada sve zadatke koje postavimo pred njega. No jesu li klime i propuh zaista jedini krivci za cijeli val bolnih sindroma vezanih za gornje ekstremitete i za vratnu kralježnicu, te jesu li zakočenja vrata uzrokovana propuhom ili je on samo povod? Kada je posrijedi klimatizacija valja stalno upozoravati da je ljudsko tijelo posve nesposobno podnjeti višekratno dnevno izlaganje velikim promjenama temperature i vlažnosti zraka. To je stoga što zaista nikada u tijeku kompletne ljudske evolucije priroda nije "častila" čovjeka promjenama njegove okoline za 15 ili više stupnjeva Celzijusa u samo dvije ili tri sekunde. Čak i kod oluja i nevremena, cijela se mjena klime događa satima, dozvoljavajući sustavu regulacije topline u ljudskom tijelu da se prilagodi. No, toplotni val koji doživite izlazeći iz pothlađene unutrašnjosti automobila na plus 30 i kusur, uz visoku vlažnost, sasvim zbuni receptore u koži, te potpuno poremeti ustaljen hod unutarnjeg termometra. Učinite li to nekoliko puta dnevno, više nije pitanje hoćete li se razboljeti, već kada i koliko. Sve me to podsjeća na vlastito putovanje na Floridu, u kojoj je klima podijeljena na topli i vlažni, te topli i suhi dio godine. I dok je vani bilo blizu 40 u hladu, u restoranu koji smo pohodili vladala je kasna jesen i jedva 17. Nakon višesatnog sjedenja, promrzle su mi noge i ruke, te je postalo prilično neugodno. No, u trenutku izlaska iz restorana, u gotovo tropsku okolinu, snažno mi se zavrtjelo, te su se posve zgrčili mišići vrata. Trebalo je proći više sati prije no što je spomenuta neugoda popustila, a tijelo se prilagodilo novonastaloj situaciji. Kronični bolni sindromi vrata i gornjih ekstremiteta (i ne samo njih) djelomično remete odgovor tijela na vanjske podražaje. Pojednostavljeno govoreći, kod ljudi koji već imaju degenerativno ili kakvo drugo oboljenje, dovoljan je i vrlo mali podražaj da izazove izuzetno burnu reakciju. Tako nagle promjene temperature okoline imaju veću vjerojatnost uzrokovati bolna stanja u onih ljudi koji su ih već imali, no u zdravih individua. U tom smislu, propuh i klima nisu isključivi krivci za sezonu vratobolja, ali su svakako povod koji se može lako izbjeći. Bolovi i zakočenja uzrokovani klimom i propuhom sjajan su indikator da nešto nije kako valja u samom mišićno koštanom sustavu i dobro ih je shvatiti ozbiljno. Taj centralni problem valja istražiti i nastojati ga sanirati. Svakako nije preporučivo ponašati se poput jednog mladog čovjeka koji je nedavno zatražio pomoć poradi bolova u križima. Ti ga bolovi muče već više od 10 godina, te je pri prvoj njihovoj pojavi, a zbog ozbiljnosti poremećaja na samoj kralježnici, bila preporučena operativna terapija. On ju je odbio, a da u isto vrijeme nije ništa konkretno učinio ne bi li trajno stabilizirao oštećeni segment, već je živio od jednog do drugog zakočenja, družeći se prečesto sa lijekovima protiv bolova. Sada, nakon deset godina upornog neliječenja, veliko je pitanje hoće li biti moguće potpuno sanirati problem isključivo metodama fizioterapije. Početi adekvatno liječenje na vrijeme osnovno je pravilo kod svih oboljenja, a naročito onih na lokomotornom sustavu.