Spominjanje riječke vode iniciralo je nekoliko protestnih pisama. Otprilike, zar ne znam da se o kvaliteti riječke vode svuda priča samo u superlativima? Pretpostavljam da se nismo dobro razumjeli. ONO ŠTO IZVIRE NIJE I ONO ŠTO PIJETE. Činjenica da se u vodu dodaje SAMO klor čini je možda kvalitetnijom od ostalih. Zato što su se u nekim sredinama sjetili da, u INTERESU OPĆEG DOBRA, dodaju još ponešto. Obično je to fluor. Kada se već dodaje u zubne paste (kao prevencija karijesa), zar nije dobro da zaštita bude TRAJNIJEG karaktera, putem vode? Ideja je obećavajuća, ali rezultati su poražavajući. Ne samo što se u takvim sredinama broj karijesa nije smanjio, nego su se pojavile i neugodne nus-pojave, DANAK NAIVNIM OČEKIVANJIMA. Po istom principu mogli bi dodavati jod, bakar ili cink, kako bi spriječili manjkove u populaciji. Budite uvjereni da vas to ne bi učinilo niti malo zdravijima. No, vratimo se kloru... Težnja za bakteriološkom čistoćom nerijetko je dvosjekli mač. Prema zaključcima dvije nove studije, dugotrajno korištenje klorirane vode UDVOSTRUČAVA RIZIK OD RAKA MOKRAĆNOG MJEHURA I REKTUMA. (Podrazumijeva se da voda nije klorirana iznad dopuštenih razina. No, ako sigurna doza izaziva rak, IMA LI ONA UOPĆE PUNO SMISLA?) Pri tome, utjecaj klora na razvoj raka mokraćnog mjehura ZNATNO JE VEĆI od štete, koju izaziva pušenje. Rizik od klora dosta se smanjuje uz redovnu fizičku aktivnost i uz prehranu bogatu biljnim vlaknima. Autori ističu da je kvalitetnija voda porijeklom iz većih dubina, jer SADRŽI MANJE NUS-PRODUKATA klora, pogotovo manje dioksina. Slučajno ili ne, prava epidemija srčanih bolesti obično se javlja dvadesetak godina poslije uvođenja klorirane vode u nekoj sredini. ČAK NI UTJECAJ ZASIĆENIH MASNOĆA NIJE TOLIKO SNAŽAN. Voda je najzdravije piće, zar ne? Dioksin, kao nus-produkt klora, 300.000 PUTA JE JAČI KAO KANCEROGEN OD DDT-ja. Uz ostalo, imitira djelovanje prirodnog estrogena, s nesagledivim posljedicama. Hormonska neravnoteža, neplodnost, poremećaji u razvoju fetusa... Osim za dezinfekciju vode, klor se najviše koristi u sredstvima za čišćenje i za izbjeljivanje papira. 70% dioksina iz izbijeljenih filter vrećica za kavu ZAVRŠAVA U KAVI. DIOKSIN IZ PAPIRNATE MLIJEČNE AMBALAŽE DOKAZANO PRELAZI U MLIJEKO. Također, otrovni produkti klora prisutni su u papirnatim ručnicima i toaletnom papiru, pa se ABSORBIRAJU KROZ KOŽU. Upotreba klora u raznorazne svrhe znači i kontaminaciju okoliša. Vode, riba i ostalih životinja. Zagađenost riba uvijek je veća od zagađenosti okolne vode. Zagađenost stoke uvijek je veća od zagađenosti vode, koju piju. Dioksin se akumulira u masnom tkivu. Danas je teško naći osobu bez više ili manje akumuliranog dioksina. Tu treba spomenuti jednu otežavajuću okolnost. Naima, naša tijela imaju sposobnost uklanjanja mnogih toksičnih supstanci, kojima smo izloženi svakodnevno. Nažalost, TO NIJE SLUČAJ S DIOKSINOM. ON OSTAJE I AKUMULIRA SE ZAUVIJEK. Sada bi se trebali zapitati da li postoji sigurnija alternativa kloriranju vode. Znate, klor je vrlo jeftin i to mu je velika prednost. (Upotreba skupljih sredstava za dezinfekciju možda ne bi bila po volji osiromašenim masama.) Uz to, ostaje u vodi bez obzira što se kloriranje možda obavlja 10 ili 20 km od mjesta potrošnje. NE RASTVARA SE, poput nekih drugih dezinfekcijskih sredstava. Za sada, najbolje rješenje je FILTRIRANJE VODE U KUĆNOM ARANŽMANU. Novac investiran u filtere za vodu zasigurno nije bačen novac. Klor kao izbjeljivač i sredstvo za dezinfekciju u kućanstvu već sada ima sigurne, neškodljive nasljednike. (Nažalost, nedovoljno korištene.) Najviše se spominju hidrogen peroksid i ozon. Kada bi svijest za očuvanje okoliša, ali i zdravlja, bila razvijenija, danas se klor uopće ne bi koristio. O papiru bez klora ne razbijate glavu, ha? Slijedeći put: Plaćamo i gubimo...