Šok na globalnoj razini. Zar je zaista moguće da crveno meso, kobasice i slične delicije izazivaju rak debelog crijeva? Neki će reći: užasavajuće i nestvarno! Ali, činjenice su krute. Mnoga saznanja nisu nova, no teret dokaza nikada nije bio čvršći. Problem s crvenim mesom počinje u njegovoj os­no­vnoj strukturi (ta struktura je ista, bez obzira da li je meso iz biološkog uzgoja ili ne). Kada se hem (sastavni dio hemoglobina) započinje raspadati u našim crijevima, dolazi do stva­ranja N-nitrozo spojeva. Ovi spojevi su štetni i oštećuju stanice, koje oblažu crijeva. Zbog toga se druge stanice mo­raju ubrzano producirati, kako bi se sanirala šteta. Upravo ova dodatna replikacija stvara veću šansu od grešaka DNA u stanicama, a to je prvi korak do nastanka raka. U mesnim prerađe­vinama redovito se nalazi više štetnih dodataka, što podrazumijeva i veći rizik. To da pe­čenje crvenog mesa znači i do­datnu produkciju dodatnih kan­cerogenih spojeva stvarno i nije nova vijest. Zbog svega na­ve­denog, mesne prerađevine su uvrštene u kategoriju DOKA­ZA­NIH izazivača raka. Rizik kod najvećih potrošača ovakve hrane je 17% veći (u odnosu na one, koji je koriste najmanje).

Crveno meso je prošlo nešto bolje. Ono VJEROJATNO iza­zi­va rak. Dakle, to je ono što su pokazala istraživanja. Sada na­s­tupa ljudska priroda i obra­naški način reagiranja u ovak­vim situacijama.

Najprije smo čuli da se meso oduvijek jelo i da smo, usprkos svim deklariranim opasnostima, preživjeli. Hm, preživjeli je­smo, ali je oboljelih od raka sve više. Povećani rizik ne zna­či da će svi oboljeti, odnosno zbog toga neće izumrijeti rasa. Jednostavno, nekih vrsta raka bilo bi manje da nitko ne jede crveno meso i mesne prera­đe­vine.

Drugi obrambeni argume­nt: “Trebamo jesti sve i ne pretjerivati u količinama, pa tako ni u mesu. Hrana u umjerenim količinama nije štetna.” Prvo, nikako ne bih rekao da treba­mo jesti svu hranu, koja se nu­di. Nismo koš za otpad i morali bi zaista (više nego ikad) biti selektivni. Naravno da su male ili umjerene količine mesa bolje od velikih. I naravno da će štetni utjecaj biti manji ako pojedemo manje. Drugim rije­či­ma, manja količina nije bezo­pasna, ali je manje štetna. Slično je, recimo, i s cigaretama. Manja je vjerojatnost da ćete nakopati rak pluća popušite li jednu, a ne 2 kutije dnevno. Ali to ne znači da jedna kutija nije štetna.

Pobuna među proizvođači­ma mesa je posve razumljiva. Njihovi argumenti: “Istraživa­nja o štetnosti mesa su glupost. Naše meso se redovito kontro­lira i potpuno je zdravo.” Da­kle, dvije različite stvari. Istra­živanja zaista ponekad mogu biti falsificirana, ali ne bi trebali previše sumnjati ako su rezultati nezavisnih istraživanja stalno više-manje isti.

Pod “zdravo meso” obično se misli na mikrobiološki is­pra­vno meso. Kancerogenost je nešto sasvim drugo.

Uvijek me iznenadi koliko neki ljudi mogu pojesti. Si­gur­no da neki preferiraju vola na ražnju, drugi pljeskavice, a tre­ći masne kobasice. Ili (mljac) mije­šani pladanj. Govore da Ervin iz Big brother kuće bez problema pojede 2 kg mesa dne­v­no. Ugh... Manjak proteina potpuno isključen.

Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]

Novosti iz svijeta zdravlja, alternativne medicine i zdrave prehrane, sve na jednom mjestu!