Šok na globalnoj razini. Zar je zaista moguće da crveno meso, kobasice i slične delicije izazivaju rak debelog crijeva? Neki će reći: užasavajuće i nestvarno! Ali, činjenice su krute. Mnoga saznanja nisu nova, no teret dokaza nikada nije bio čvršći. Problem s crvenim mesom počinje u njegovoj osnovnoj strukturi (ta struktura je ista, bez obzira da li je meso iz biološkog uzgoja ili ne). Kada se hem (sastavni dio hemoglobina) započinje raspadati u našim crijevima, dolazi do stvaranja N-nitrozo spojeva. Ovi spojevi su štetni i oštećuju stanice, koje oblažu crijeva. Zbog toga se druge stanice moraju ubrzano producirati, kako bi se sanirala šteta. Upravo ova dodatna replikacija stvara veću šansu od grešaka DNA u stanicama, a to je prvi korak do nastanka raka. U mesnim prerađevinama redovito se nalazi više štetnih dodataka, što podrazumijeva i veći rizik. To da pečenje crvenog mesa znači i dodatnu produkciju dodatnih kancerogenih spojeva stvarno i nije nova vijest. Zbog svega navedenog, mesne prerađevine su uvrštene u kategoriju DOKAZANIH izazivača raka. Rizik kod najvećih potrošača ovakve hrane je 17% veći (u odnosu na one, koji je koriste najmanje).
Crveno meso je prošlo nešto bolje. Ono VJEROJATNO izaziva rak. Dakle, to je ono što su pokazala istraživanja. Sada nastupa ljudska priroda i obranaški način reagiranja u ovakvim situacijama.
Najprije smo čuli da se meso oduvijek jelo i da smo, usprkos svim deklariranim opasnostima, preživjeli. Hm, preživjeli jesmo, ali je oboljelih od raka sve više. Povećani rizik ne znači da će svi oboljeti, odnosno zbog toga neće izumrijeti rasa. Jednostavno, nekih vrsta raka bilo bi manje da nitko ne jede crveno meso i mesne prerađevine.
Drugi obrambeni argument: “Trebamo jesti sve i ne pretjerivati u količinama, pa tako ni u mesu. Hrana u umjerenim količinama nije štetna.” Prvo, nikako ne bih rekao da trebamo jesti svu hranu, koja se nudi. Nismo koš za otpad i morali bi zaista (više nego ikad) biti selektivni. Naravno da su male ili umjerene količine mesa bolje od velikih. I naravno da će štetni utjecaj biti manji ako pojedemo manje. Drugim riječima, manja količina nije bezopasna, ali je manje štetna. Slično je, recimo, i s cigaretama. Manja je vjerojatnost da ćete nakopati rak pluća popušite li jednu, a ne 2 kutije dnevno. Ali to ne znači da jedna kutija nije štetna.
Pobuna među proizvođačima mesa je posve razumljiva. Njihovi argumenti: “Istraživanja o štetnosti mesa su glupost. Naše meso se redovito kontrolira i potpuno je zdravo.” Dakle, dvije različite stvari. Istraživanja zaista ponekad mogu biti falsificirana, ali ne bi trebali previše sumnjati ako su rezultati nezavisnih istraživanja stalno više-manje isti.
Pod “zdravo meso” obično se misli na mikrobiološki ispravno meso. Kancerogenost je nešto sasvim drugo.
Uvijek me iznenadi koliko neki ljudi mogu pojesti. Sigurno da neki preferiraju vola na ražnju, drugi pljeskavice, a treći masne kobasice. Ili (mljac) miješani pladanj. Govore da Ervin iz Big brother kuće bez problema pojede 2 kg mesa dnevno. Ugh... Manjak proteina potpuno isključen.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
Novosti iz svijeta zdravlja, alternativne medicine i zdrave prehrane, sve na jednom mjestu!
