Vidjeli smo da je uloga životinjskih bjelančevina u razvoju raka jedna od centralnih tema u istraživanjima dr Campbella. No, pogledajmo najprije kako rak uopće nastaje. Za rak kažu da je to kronična bolest genoma, odnosno bolest koja trajno mijenja gensku strukturu. Tri su bitne faze razvoja bolesti. U fazi inicijacije, neka kancerogena supstanca ošteti stanični DNK i dolazi do mutacije. Prije normalna stanica postaje stanica raka. Slijedi promocija, u kojoj se degenerativne stanice množe, tvoreći tumor. U zadnjoj fazi govorimo o progresiji ili metastaziranju, širenju raka na nove lokacije. Bjelančevine, same po sebi, ne uzrokuju rak. Njihova uloga je PROMOCIJSKA. Stvaraju uvjete, u kojima KANCEROGENE SUPSTANCE DOBIJAJU MOĆ ZA INICIJACIJU. Još više, SNAŽNO POTIČU PROMOCIJU I PROGRESIJU, odnosno infiltraciju u (do jučer) savršeno zdrava tkiva. Bez ovakvih i sličnih dodatnih poticajnih okolnosti, INICIRANA STANICA RAKA NIKADA SE NEĆE RAZVITI U TUMOR. Inače, u tijelu se svakodnevno stvaraju stanice raka, ali progresija u bolest relativno je rijetka, zato što dodatni poticaji nisu ispunjeni. Sudbonosna slagalica nije se posložila. Ispitivanja na štakorima vršena su u svim razvojnim fazama raka. Već u fazi inicijacije, koja obično traje svega nekoliko minuta, SMANJIVANJE UNOSA ŽIVOTINJSKIH BJELANČEVINA DRASTIČNO SMANJUJE ŠTETU NA STANIČNOM DNK, koja je nastala zbog neke kancerogene supstance. Djelovanje ključnog encima (MFO) za razvoj bolesti smanjuje se za čak 76% UKOLIKO SE UDJEL ŽIVOTINJSKIH BJELANČEVINA U PREHRANI SMANJI S 20 NA 5%. Pri takvim okolnostima, rast već dijagnosticiranog tumora zaustavlja se ili usporava. Interesantno, zar ne? Gotovo svi štakori, koji su hranjeni visokoproteinskom hranom životinjskog porijekla, POMRLI SU OD RAKA, dok je trajno niski unos bjelančevina predstavljao ZAŠTITU OD BOLESTI. Variranje u strukturi prehrane automatski se odražavalo na pobolijevanje, bez obzira o kojem se razdoblju života radilo. Broj opasnih kemikalija u našem okruženju raste geometrijskom progresijom. No, činjenica je da 95% KANCEROGENIH TVARI UNOSIMO ŽIVOTINJSKOM HRANOM. Istraživanja dr Campbella pružaju velike nade. Eliminacija hrane životinjskog porijekla smanjuje ili poništava negativne utjecaje kemikalija. MANJE JE BITNA KOLIČINA INICIRANIH STANICA RAKA, A MNOGO JE VAŽNIJE DA TE STANICE NE PROBUDIMO IZ DRIJEMEŽA POGREŠNOM PREHRANOM. Kod osoba koje brinu za svoje zdravlje, faza drijemeža malignih stanica traje cijeli život i do eskalacije nikada ne dolazi. Rak je nesumnjivo povezan s oksidacijom. Uspješno se razvija samo u oksidiranom biološkom okolišu. Dakle, u vodi, kojoj nedostaje aktivni vodik. Što je u životinjskim bjelančevinama toliko specifično, da potiču toliko visok stupanj oksidacije i razvoj raka u svim fazama? Na to se ne može dati decidirani odgovor, iako se čini da važnu ulogu igraju hormoni. SVE VRSTE ŽIVOTINJSKE HRANE SADRŽE HORMONE. Mnogi su dokazano kancerogeni. Recimo, spolni hormoni (najpoznatiji su estrogen i testosteron) potiču razvoj raka i tijekom inicijacije i tijekom promocije. Sličan učinak ima inzulin i s njim povezani hormoni, kao što je IGF-1, kojeg već duže vrijeme sumnjiče za povezanost mlijeka i nekih oblika raka.