Rasprava o bjelančevinama uvijek je zanimljiva tema. Pomalo kontraverzna. Neki ih uzdižu u nebesa, a neki uz njih stavljaju predznak smrti. Visokoproteinske dijete nikada nisu bile popularnije. No, tu moram naglasiti nešto jako važno: LJUDI VOLE ČUTI DA SU NJIHOVE IONAKO VISOKOPROTEINSKE NAVIKE DOBRE ZA ZDRAVLJE. Ali, činjenica je da su BOLESTI ZBOG MANJKA BJELANČEVINA GOTOVO NEPOZNATE, DOK JE VIŠAK SASVIM DRUGA, TUŽNA PRIČA. Naravno, znam da bez bjelančevina ne možemo živjeti i da one predstavljaju važan stanični građevni materijal. Eh, kada sve bjelančevine nisu jednako dobre i kada se tako lako predozirati... Dr. Colin Campbell jedan je od vodećih stručnjaka na području prehrane, biokemije i toksikologije. Dugogodišnje istraživanje o utjecaju bjelančevina na razvoj raka donijelo mu je svjetsku slavu. Priča počinje prije 40 godina, kada je kao mladi znanstvenik boravio na Filipinima, u sklopu akcije za eliminaciju podhranjenosti kod djece. Prvo što su uočili bilo je iznenađujuće, a ujedno i šokantno. U GLAVNOM GRADU MANILI PUNO DJECE JE BOLOVALO OD RAKA NA JETRI. Uzrok su našli u zatrovanosti aflatoksinima. Ovu kancerogenu supstancu stvaraju plijesni, a izvor plijesni bio je u nehigijenski pakiranom kikirikijevom maslacu, omiljenoj hrani djece. Koncentracija otrova bila je 300 puta veća od dozvoljene. Sada dolazi ono najinteresantnije... OBOLJELA SU SAMO DJECA IZ BOGATIJIH OBITELJI, GDJE JE KOLIČINA BJELANČEVINA U PREHRANI BILA VEĆA. Pokusi na štakorima, koje su trovali aflatoksinima, pokazali su da se rak jetre javio kod SVIH životinja, gdje je udjel kalorija, porijeklom od bjelančevina, prelazio 20%. Pri 5%-tnom udjelu bjelančevina, oboljelih GOTOVO DA NIJE BILO, iako je izloženost aflatoksinima bila jednaka. Štakori imaju približno jednake potrebe (po zastupljenosti u prehrani) za bjelančevinama kao i ljudi (U normalnim okolnostima, udjel bjelančevina u prehrani trebao bi biti oko 10%, iako u razvijenom svijetu ovo nerijetko bude i 2-3 puta više.), pa možemo govoriti i o sličnoj povezanosti s bolestima. Dakle, BJELANČEVINE SU VAŽAN ČIMBENIK U RAZVOJU RAKA. Nastavak istraživanja dr. Campbella ukazao je na još jednu bitnu činjenicu. Razvoj raka potiču SAMO ŽIVOTINJSKE BJELANČEVINE. PRI UNOSU BILJNIH BJELANČEVINA TUMORI SE NISU JAVLJALI, ČAK I KADA JE UNIJETA HRANA BILA VISOKOPROTEINSKA. Konkretnije, kazein (bjelančevina iz mlijeka) je rakotvoran pri velikom unosu, slično kao i riblje bjelančevine. S druge strane, izgleda da proteini iz žita ili soje nemaju kancerogeni učinak. Ili je on vrlo mali. Pri eksperimentalnoj inicijaciji raka virusom hepatitisa B, bolest se razvila samo kod štakora PREHRANJENIH ŽIVOTINJSKIM BJELANČEVINAMA. I izlaganje drugim kancerogenim supstancama slično je završilo. MANJE BJELANČEVINA NA NEKI NAČIN ŠTITI OD BOLESTI. Nakon objave ovakvih rezultata, uslijedili su žestoki protesti iz mliječne i mesne industrije. Kao, uzročnici bolesti su NEKI DRUGI. Recimo, debljina, masnoće, zagađen okoliš... Doduše, veza i tu postoji, ali sveobuhvatno istraživanje je čak dokazalo da VIŠAK ŽIVOTINJSKIH BJELANČEVINA STVARA VEĆU ŠTETU OD VEĆINE OTROVNIH, KANCEROGENIH SUPSTANCI. U sljedećem broju: inicijacija, promocija i progresija tumora. Što u životinjskim bjelančevinama potiče razvoj raka? Koliko kancerogenih tvari unosimo s mesom? Promijeniti sebe i poboljšati zdravlje.