Kočnice

Od važnijih uređaja za si­gurnu vožnju, na automobilu, uz upravljački mehanizam, sva­kako su najvažnije kočnice. Ustvari, svi uređaji su važni, ali za spasit glavu, ni kvar motora ni mjenjača, ili bilo čega drugoga nije od životne važnosti. Ma, kad je frka, najprije noga leti na papučicu kočnice.

U tim trenucima sigurno ne razmišljamo kako je pritiskom naše noge, auto stao, jer tada to nije ni važno, naročito ako se sigurno zaustavimo. No, ako pedala ode u “ništa” ili propadne više nego obično, pa još dođe do zanošenja vozila, vjerojatnost za neku štetu je tu! Sada već raščlanjujemo što se to s čim dogodilo da nismo na vrijeme stali. Razloga ima dosta!

 

Krenimo od pedale: da bi noga, tj. cipela ostala na pedali, koja je metalna, ne smije skliznuti. Zato je na pedalu pos­tavljena gumica, koja mora uvi­jek biti čitava i nepotrošena. Cijena paru je već od desetak kuna. Ne mislite, zamije­nite!

Kad noga krene, prorade svi sastavni dijelovi kočnice. Klip u glavnom kočionom cilindru potisne ulje kočnica, obično potpomognut servo uređajem, koji djelovanjem podtlaka iz usisne cijevi ili dodatne pumpe olakša naš pritisak na pedalu. Tako za isti efekt kočenja, mo­ramo pedalu pritisnuti puno manjom snagom, nego kad tog uređaja ne bi bilo. Mada je iz­raz “servo” gotovo internacio­naliziran, talijani ga rado pri­pisuju svom jeziku, a možda nisu daleko od istine, jer dos­lovni prijevod s talijanskog mu je - sluga. Na svom putu klip u cilindru tlači ulje za kočnice, koje se raspoređuje kroz kanale cilindra i cijevima odlazi pre­ma kotačima. Na izlazima glav­nog cilindra su metalne cijevi, koje prije spoja s pojedinim kočio­nim cilindrima kotača, imaju životnu vezu s gumenim kole­gicama, koje još nazivamo i flexibilne cijevi. One moraju biti tamo zbog okretanja i pos­kakivanja kotača. Kad bi i one bile metalne, brzo bi pukle. Sada stlačeno ulje dolazi u ko­čioni cilindar kotača, gdje gura jedan ili više klipova, koji su dobro zabrtvljeni gumicama, prema van. Na klipove su na­slonjene disk pločice ili pakne, koje se približe disku ili do­bošu i tako međusobnim tre­njem zaustavljaju automobil. Vrlo jednostavno, mada oni koji su proizveli prvo drveno vozilo o tome nisu mogli ni sanjati. Zbog velike brzine od nekoliko kilometra na sat, oni su ga zaustavljali na način kako to i danas funkcionira na kočijama.