Kognitivna disonanca je neugodno stanje koje nastaje kod nesklada između mišljenja i ponašanja. Kako bi došlo do ponovne harmonije (kognitivne konzistencije), potrebna je promjena stava ili ponašanja
Istraživanja u psihologiji pokazuju da ljudi nastoje održati dosljednost između svojih stavova, ideja, uvjerenja i ponašanja. No, ponekad se dogodi da učinimo nešto što je u suprotnosti s našim stavovima.
Kognitivna disonanca je neugodno stanje koje nastaje kod nesklada između mišljenja (npr. „pušenje je štetno“) i ponašanja (redovito pušim cigarete). Kako bi došlo do ponovne harmonije (kognitivne konzistencije), potrebna je promjena stava ili ponašanja.
Godine 1959. Festinger i Carlsmith proveli su istraživanje u kojem su sudionicima pripremili vrlo dosadne zadatke, a nakon toga su ih zamolili da sljedećem sudioniku istraživanja kažu kako su zadaci bili zabavni i kako su uživali rješavajući ih, odnosno trebali su lagati. Dio sudionika je za tu laž dobio dolar, dok je drugi dio sudionika dobio 20 dolara.
Sudionici su potom ušli u drugi dio istraživanja u kojem su, tijekom intervjua, procjenjivali zanimljivost provedenog istraživanja i spremnost da se u budućnosti uključe u slično.
Što mislite - kakve su bile procjene?
Studenti koji su dobili 20 dolara za laž su istraživanje procijenili dosadnim, a oni koji su dobili samo 1 dolar su naveli da je istraživanje bilo zanimljivo i da su spremni u budućnosti sudjelovati u sličnom. No, kako je to moguće?! Nije li to kontraintuitivno?
Kada postoji nesklad između stavova i ponašanja, nešto se mora promijeniti kako bi nesklad nestao. S obzirom na to da sudionici prošlo ponašanje više nisu mogli promijeniti, kako bi se ponovno uspostavila dosljednost, došlo je do promjene stava koji je sukladan ponašanju.
Ako postoji neko snažno opravdanje za ponašanje koje je u neskladu s našim stavom (u istraživanju je to bilo 20 dolara) doći će do manje (ili uopće neće doći) kognitivne disonance. Studenti koji su dobili 20 dolara su sami sebi opravdali laganje upravo s tom nagradom, a svoj stvarni stav o istraživanju nisu promijenili.
No, studenti koji su dobili samo 1 dolar za istraživanje, našli su se u većoj kognitivnoj disonanci. Kako nisu imali uporišta za svoje laganje u nagradi (samo 1 dolar), unutarnji nesklad su riješili – promjenom svog stava – izjavili su da im je zadatak bio zanimljiv te da bi ponovno sudjelovali u sličnom istraživanju.
Koji bi bio odgovor na primjer s početka članka – što će napraviti osoba koja zna da je pušenje nezdravo, a ipak puši? Kako promjena ponašanja zahtijeva veliki napor, ljudi su češće skloni promjeni stava – te će u ovom primjeru početni stav ublažiti s opravdanjem tipa -istraživanja o utjecaju cigareta na zdravlje nisu jednoznačna.
To je lakše… No, je li ispravno?
Ako vas zanima ova tema, možda ćete htjeti pročitati nešto od literature korištene kod pisanja članka:
Festinger, L. i Carlsmith, J. M. (1959): Cognitive consequences of forced compliance. The Journal of Abnormal and Social Psychology, 58(2), 203-210.
