Simptomi displazije kuka mogu biti vrlo različiti što prvenstveno ovisi o stupnju displazije. Tako pas može samo lagano šepati ili pak već kao mlado štene ne može hodati po stepenicama, te skakuće sa stražnjim nogama kao "zec". Osjećaj bola kod pasa je individualan pa i o tome ovisi stupanj šepanja. Ponekad se vlasnici žale da pas padne prilikom naglih okreta, te da mu je općenito slab stražnji kraj. Za točnu dijagnozu neophodan je rengenski snimak kukova. Liječenje, odnosno olakšavanje simptoma ove bolesti sastoji se u ograničavanju kretanja bolesnom psu, davanju lijekova koji će ublažiti bol. U svijetu se vrše i operativni zahvati kojima se psu ugradi umjetni kuk, što na žalost u našim, prije svega financijskim uvjetima nije prihvatljivo. Preventiva se sastoji u pregledu rasnih pasa kako bi se spriječilo širenje bolesti, odnosno prenošenje gena zaslužnih za displaziju na slijedeće generacije pasa. Na žalost ne radi se samo o jednom genu, već se radi o cijelom nizu gena od kojih je svaki zadužen za pojedini segment kuka. Tako displazija može nastati zbog preplitke zdjelične kosti, loše hrskavice, premale glavice bedrene kosti, kratkih ligamenata itd... Upravo zato jer se radi o poligenskom oboljenju teško da ćemo se ikada u potpunosti riješiti displazije kuka. I na kraju jedna zanimljivost: displazija kuka ustanovljena je i kod vukova. U jednoj su studiji na vukovima dokazali da čak i vođe čopora, dakle najdominantniji, najsposobniji vukovi u čoporu ponekad imaju vrlo visok stupanj displazije kuka! Dakle, prirodi neke stvari ne smetaju, ali kinološki propisi takve stvari ne toleriraju...