Kolaps kostiju ili kolaps pameti?

Jedan ekonomist je ovako opisao recept za uspjeh: "Iz­misli problem, kako bi prodao rješenje." Nije bitno da li problem u stvarnosti postoji ili ne. Bitno je da su vas uvje­rili da postoji i bitno je da (fantomski) problem izaziva strah. Svatko zna da je os­jećaj straha najlakše eksplo­a­tirati, odnosno unovčiti. Ta­ko je nastala osteoporoza.

Mislim da bi svatko trebao jako dobro razmisliti koliko kod osteoporoze ima mitova, a koliko realnosti. Us­poređivati gustoću kostiju između penzionerki i mla­dih žena čisti je nonsens. (Kri­teriji su se već više puta mijenjali, uvijek na način da je bolest ono što je još do jučer bilo zdravlje.) Potpuno je normalno da se koštana masa gubi s godinama. Zna­te, koštana masa i jakost kos­tiju dva su potpuno ra­zličita pojma. 

Liječenje osteoporoze li­jekovima obično dovodi do veće koštane mase, ali i veće krhkosti. Prijelomi kostiju događaju se zbog veće krh­kosti, a ne zbog manje mase. Ukratko, starenje i osteoporoza ne idu ruku pod ru­ku. Maje u Meksiku i Gva­temali, bez obzira na godine, gotovo da ne poznaju osteo­porozu, čak i po nakaradnim kriterijima koji su danas na snazi. (One zasigurno ne ko­riste ni hormonsku nado­mjesnu terapiju, za koju li­ječnici obično govore da štiti od bolesti. Uz to, njihov unos kalcija je daleko manji nego je to slučaj na razvijenom Zapadu.) Kao i obi­čno, sve je zapravo posljedica životnog stila i načina prehrane. Nečeg je previše, a nečeg premalo.

Analize pokazuju da su žene s najlošijim kostima fizički neaktivne, slabo se hrane, imaju loš apetit i često pate zbog srčanih bo­lesti. Preparati protiv bolova, barbiturati, antihipertenzivi, sedativi i antidepresanti sa­mo su neke kategorije lijekova, koje doprinose gubitku koštane mase.

Najbolje preventivne mje­re su fizička aktivnost i ne­pušenje. Previše crne kave, čokolade i soli ne utječu do­bro. Šećer i gazirana pića također. Pokazala se i pove­zanost između fluoridacije i slabe koštane kvalitete, po­gotovo na kuku. Aluminij­sko posuđe ometa produkciju paratiroidnih hormona, a to onda dovodi do osteo­poroze. 

Šećer, brašno, jaja, meso i neke žitarice zakiseljavaju krv, a to bi svakako trebalo spriječiti. Mlijeko ne štiti od osteoporoze, prije doprinosi bolesti. Zeleno lisnato (cr­veno i žuto također) povrće i (pogotovo bobičasto) voće su krucijalni u svakodnevnoj prehrani. Masne ribe su dru­gi najbolji izvor vitamina D, odmah iza sunca. 

Cijela fama oko osteopo­roze postavljena je na (sko­ro) bolestan način. Po pita­nju uz­roka, kriterija, liječe­nja i još koječega. Moral se iz­gubio već u samom za­četku.