Možda ste se zapitali o moralnosti onih koji stvaraju lažne studije i tako ugrožavaju živote milijuna ljudi diljem svijeta. Znate, moral vrlo lako utihne kada šušnu novčanice


Znanstvenu zajednicu upravo potresa afera neviđenih razmjera. Zapravo, upravo se razotkriva ono na što upozoravam već dugi niz godina. Perfidne malverzacije u znanosti. Konkretnije, u medicini. Nedavno objavljena studija u prestižnom magazinu Nature pokazala je da 47 od 53 najpoznatijih studija o raku nije moguće replicirati u laboratorijskim uvjetima. Drugim riječima, istraživači su fabricirali rezultate kako bi se omogućio nesmetani plasman lijekova vrlo upitne kvalitete. Znači li to da se potpuno pogrešne terapije održavaju na životu lažnim studijama? Do sada se samo sumnjalo, a sada postoje i sasvim konkretni dokazi. Pred neko vrijeme slična saznanja objavljena su i za tretmane Parkinsonove bolesti. Pretpostavljam da će još toga uslijediti. Lavina je krenula…

Možda ste se zapitali o moralnosti onih koji stvaraju lažne studije i tako ugrožavaju živote milijuna ljudi diljem svijeta. Znate, moral vrlo lako utihne kada šušnu novčanice. Tada je hod po leševima i više nego opušten. Dva su osnovna razloga za prekrajanje studija. Prvi je glad za blistavom karijerom, bez obzira na posljedice. Slava se stječe značajnim otkrićima. Karijera i znanstveni ugled grade se na uspjesima, a ne na promašajima. Prevara će možda i biti razotkrivena (možda i neće), ali zasigurno ne tako brzo. Do tada će vrhnje slave već biti kapitalizirano.

Drugi razlog za fabriciranje studija leži u farmaceutskim kompanijama. Istraživanja novih lijekova su izuzetno skupa i promašena investicija jednostavno se ne smije dogoditi. Zbog toga se rezultati studija prilagođavaju željama investitora. To se događa stalno i nikakve regulatorne agencije to ne sprečavaju. Korumpiranost je posvuda i prevare nema tko razotkriti. Obračun s eventualnim „zviždačima“ u vlastitim redovima zna biti nemilosrdan. Gubitak posla i karijere, pribijanje na zid srama. Mislite da će netko riskirati takav rasplet?

Prevedeno u svakodnevni život, bolestan čovjek razmišlja o zdravlju, a ne o zakulisnim igrama. Plaća sve što se od njega traži i nada se da su zvučne titule garancija kvalitete. Tako se korumpirani sustav održava, a promjene su slabo vjerojatne. Nedavna halabuka oko manjka (skupih) citostatika na dječjoj onkologiji tek je standardni dio slagalice. Sustav generira modus ponašanja koji ga hrani iz dana u dan. Hoćemo skupe lijekove, mada je rog za svijeću u tom segmentu upravo najčešći.