Od svih vrsta, samo čovjek svoju hranu kuha i time je SUŠTINSKI MIJENJA. Posijano sjeme prerasta u život, dok je u kuhanom sjemenu SVE UNIŠTENO. Većinu svojih zdravstvenih problema uzrokuje čovjek sam, jer NE ŽELI JESTI HRANU, KOJU MU JE PRIRODA NAMIJENILA. Mijenja osobine prirodne hrane, u čemu mu prehrambena industrija zdušno pomaže. Udovoljavanje osjetilima okusa podrazumijeva brojne strukturne promjene, od pročišćavanja do obogaćivanja. Onda dobijemo bijelo brašno, bijelu rižu, šećer i brojne druge proizvode poboljšanog okusa, ali BEZ VRIJEDNOSTI. Uništavanje života u hrani znači približavanje bolesti. Ukoliko bi čovjek koristio samo hranu u izvornom stanju, ZASIGURNO NE BI OBOLIJEVAO. Ovo su razmišljanja Sai Babe. Možda je teško prihvatiti sve činjenice, ali UDJEL BOLESNIH U POPULACIJI VEĆ GODINAMA RASTE. Pogledajte malo oko sebe, sve rjeđi su sretnici bez zdravstvenih problema. Kronične bolesti ne nastaju preko noći. Dijabetes na Islandu bio je gotovo nepoznat do prije šezdesetak godina. Počeo se masovnije pojavljivati dvadeset godina nakon prodora zapadnog stila života. To podrazumijeva obilje šećera i pročišćenih ugljikohidrata nauštrb dotadašnje tradicionalne prehrane, koja je carevala stoljećima. Slične tendencije zapazili su i na afričkom kontinentu. Pogledajmo sada što je pokazalo jedno veliko 10-godišnje istraživanje na mačkama. Jednu grupu su hranili sirovim mesom (2/3 unijete hrane), nekuhanim mlijekom i ribljim uljem, a drugu grupu kuhanim mesom, prokuhanim mlijekom i ribljim uljem. Zdravstveno stanje su promatrali kroz nekoliko generacija. Pri sljedećim generacijama "sirove" grupe nije bilo promjena u koštanom sustavu, tkivima i krznu. Količina kalcija i fosfora u kostima ostala je stalna, a i unutarnji organi pokazivali su dobru razvijenost. OTPORNOST PREMA INFEKCIJAMA I PARAZITIMA BILA JE ZAVIDNA, simptoma alergija nije bilo. Ukratko, potomci su bili zdravi. Posve drugačija situacija s drugom grupom (kuhana hrana). Najčešće promjene bile su na kostima. OMEKŠALE SU I POSTALE NALIK GUMI. Sve mačke iz ove grupe imale su problema sa srcem, očima, štitnjačom i mjehurom. Sve češće su patile od artritisa, meningitisa, upale bubrega i brojnih parazita. Teškoće s reprodukcijom stupnjevale su se kroz naredne generacije. Čak 83% druge generacije mačaka iz ove grupe bilo je STERILNO. Mačke treće generacije NISU ŽIVJELE NI 6 MJESECI. Četvrte generacije više nije ni bilo. Kada su mačke na kuhanoj hrani prebacili u "sirovu" grupu, bile su potrebne ČAK 4 GENERACIJE ZA POVRATAK U NORMALNO ZDRAVLJE. Otpornost je postupno rasla, najkasnija normalizacija primijećena je na kostima. Vezano za mlijeko, jedna zanimljivost. Najštetnije se pokazalo ZASLAĐENO KONDENZIRANO MLIJEKO, a tek nešto manje štetno bilo je mlijeko u prahu. Uglavnom, vidimo da se greške teško ispravljaju i POTOMCI ĆE JOŠ DUGO TRPITI. Nemojte misliti da je situacija kod čovjeka bitno drugačija. 1980. godine u SAD je bilo čak 13.200.000 neplodnih žena. POVEĆANJE OD PREKO 25 PUTA prema stanju iz 1965. godine. Vidite, PRIRODA NA NEKI NAČIN NE DOPUŠTA RAZMNOŽAVANJE UKOLIKO NEKI STANDARDI ZDRAVSTVENE KVALITETE NISU PRISUTNI.Čak se i sve češća hiperaktivnost kod djece dovodi u vezu s opisanim tendencijama. Negativne tendencije su očito u tijeku i možemo samo razmišljati što nam još predstoji.