Imam parcijalnu rupturu ukrštenih ligamenata i manju povredu meniskusa, koliko je vremena potrebno da se to zaliječi? I na koji način?
Ova se dijagnoza postavlja isključivo nakon rezultata snimanja magnetskom rezonancom. Problem nastaje onda kada treba procijeniti koliko je velika ta ruptura. Je li ona zahvatila samo mali dio ili većinu ovog ligamenta?
Naime, odmah nakon ozljede tkivo ligamenta se zadeblja, otekne i promijeni svoj oblik, pa se na MR presjecima, koje vidimo kao crno-bijele snimke, ono prikaže kao siva nepravilna nakupina koja je izgubila svoju uobičajenu fibrilarnu strukturu (ne izgleda više kao skupina paralelnih vlakana, slična špagi). U toj situaciji dolaze do izražaja mane samog MR-a.
Prva je da iz njegovog prikaza nije uvijek moguće procijeniti stvarno stanje ligamenta, naročito u prvih nekoliko tjedana po ozljedi. Ukoliko je ruptura potpuna, s odvajanjem ligamenta od hvatišta, tada je postavljanje dijagnoze lako.
Ako je ruptura sačuvala ovojnicu u kojoj se ligament nalazi, čak i kada su sva vlakna potrgana, teško je uočiti detalje i potvrditi potpunu rupturu. Vizualno, takva se potpuna ruptura ne razlikuje značajno od djelomične te je iskustvo radiologa od velike važnosti. Ali ni ono ne može pomoći, ako je sama snimka ili presjek učinjen tako da je konačni rezultat nejasan.
Dalje, u svim nejasnim situacijama, skloni smo proglasiti rupturu djelomičnom, odnosno parcijalnom.
Da još malo zakompliciramo, ako i jest ostalo nekoliko vlakana ovog ligamenta, koji se nekim čudom drže za svoja hvatišta (manje od 1/3), njihova funkcija nije dovoljna za održavanje stabilnosti koljena te je vjerojatno da će i ona stradati, čak i nakon dovoljno dobre i dovoljno dugo sprovedene fizioterapije. Dodatno, ovaj ligament nema tendenciju cijeljenja. To će reći da jednom prekinuta vlakna ostaju prekinuta.
Pomoć u ovim situacijama može donijeti klinički pregled. Njime procjenjujemo stvarnu nestabilnost koljena u dva smjera - prema naprijed i rotacijski. Ako su testovi za oba smjera nestabilnosti pozitivni, riječ je o punoj nestabilnosti koljena, bez obzira na nalaz magnetske rezonance.
Kada je presuda radiologa takva da se radi o parcijalnoj rupturi, skloni smo, ali i obavezni, pokušati neoperativno liječenje, koje se sastoji od smirivanja upale, redukcije otoka te potom snaženja mišića i poboljšanja propriocepcije (refleksnog mišićnog odgovora) u dovoljno dugom periodu (najmanje tri mjeseca). Ako nakon takvog tretmana zaostane nestabilnost, to je dokaz za punu rupturu prednjeg križnog ligamenta, odnosno za puni nedostatak njegove funkcije, čak i ako je dio njegovih vlakana ostao neoštećen.
Iz našeg, zaista velikog, iskustva, mogu reći da gotovo sve parcijalne i „parcijalne“ rupture na kraju završe kao potpune.
U svojih preko 30 godina iskustva u terapiji ovih ozljeda, na prste jedne ruke mogu pobrojati uspješno neoperativno sanirane parcijalne rupture ACL-a i to gotovo sve kod pacijenata koji nisu profesionalni sportaši. Čak mogu reći da više nesportaša normalno živi s punom rupturom ovog ligamenta (u koje se i sam ubrajam), jer je tada ne samo protokol puno jasniji, već su i restrikcije koje ovo stanje postavlja pred fizičke aktivnosti jasnije i lakše razumljive za samog pacijenta.
Stoga, kako pristupiti parcijalnoj rupturi ACL-a, kada je ona u uobičajeno funkcionalno i na svaki drugi način slična punoj rupturi?
Naš pristup započinje detaljnim objašnjenjem svega što ste upravo pročitali, uz dodatne detalje vezane za individualno stanje konkretnog pacijenta.
Ukoliko postoji volja i dovoljno vremena, fokusiramo se na program stabilizacijskih vježbi za koljeno i cijeli donji ekstremitet tijekom slijedećih 12 tjedana, uz izokinetičko testiranje i vježbanje, koje nam služi za fino balansiranje snage opružača i pregibača koljena.
Ukoliko je stanje po fizioterapiji zadovoljavajuće, sportaša postupno vraćamo u sport. Većina se njih, na žalost, vraća u periodu od slijedećih nekoliko mjeseci do godine dana sa simptomima pune nestabilnosti koljena te tada počinje proces liječenja pune rupture ACL-a, koji često zahtijeva prvo operativnu stabilizaciju.
