Slučaj nesretnog Miroslava Maškarina ogledalo je stanja u našem zdravstvu. U pozitivnom i negativnom smislu. Iako se, prema literaturi, ozljede velikih krvnih žila u laparaskopskoj kirurgiji javljaju 4-20 puta na 10.000 operacija, U RIJEČKOM KBC-u TO SE DOGODILO PRVI PUT U 10 GODINA. A učinjeno je 7.285 laparaskopskih operacija. Tako je objašnjeno na vrlo posjećenoj tiskovnoj konferenciji. Naravno, to ovaj centar uvrštava u vrhunske centre po pitanju rizika, jer TAKO MALO NESRETNIH SLUČAJEVA JOŠ NIGDJE NIJE ZABILJEŽENO. Ne znam samo da li će naredne operacije biti rizičnije, kako bi se uvrstili u prosjek. Makar na donju granicu. Ili će ispodprosječni trend biti nastavljen. ŠTO BI ZNAČILO DA SMO DESETAK GODINA MIRNI. Dobro, to ne treba posebno ni spominjati, ali u navedeni podatak svi apsolutno vjerujemo. Ovo se dogodilo PRVI PUT u 7.285 operacija. Ako ništa drugo, saznali smo da greške i komplikacije nisu ono što smo možda mislili. Recimo, ja bih rekao da je komplikacija upala pluća nakon gripe ili neželjena infekcija nakon operativnoh zahvata. ILI AUTIZAM NAKON CIJEPLJENJA. No, izgleda da je taj pojam daleko, daleko širi. DA LI SU SVE NEŽELJENE OZLJEDE ŽILA I ORGANA U ZONI OPERATIVNOG ZAHVATA ZAPRAVO SAMO KOMPLIKACIJE, A NE GREŠKE? Da li je, pri takvom rezoniranju, uopće i moguće pogriješiti? (Bolje je i ne spominjati mogućnost rezanja krivog organa. Previše je strašno.) Negdje sam pročitao da naši liječnici ne priznaju greške, čak i kada je to vrlo očito. Povjerenstva ih čuvaju poput bubrega u loju. Takav stupanj zaštite u mnogim drugim strukama je čista iluzija. (Što mislite, kako će se tretirati situacija, kada se, zbog krivog proračuna, sruši most?) Svjetlosne godine smo daleko od sistema, u kojem će medicinsko osoblje priznavati propuste (koji se nekada i moraju dogoditi), a oštećeni će dobiti visoku i pravičnu naknadu. Bez puno peripetija. A što je s konstatacijom da liječnike treba dodatno poštivati, jer spašavaju ljudske živote, previše rade i slabo su plaćeni za svoju humanu aktivnost? Hm, pokušajmo malo analizirati... Kao prvo, svaki rad je vrijedan. Kao drugo, SVATKO SAM BIRA SVOJE ZANIMANJE. Znamo da je medicinski studij dugotrajan i težak, pa ipak je za njega uvijek veliki interes. Za srednju medicinsku školu više nego ikada. DJECA IH BIRAJU ZBOG NEČEGA, A UVJERAVAM VAS DA TO NIJE SAMO HUMANOST. Svi su u startu znali kakve su nam medicinske ustanove, kolika je njihova trošnost i kakva je opremljenost. Ali i kakav ugled uživa liječnička struka. Zna se (i znalo se) da država štedi na izdacima, pa liječnici previše rade. O plaći bi se dalo raspravljati. ONA VJEROJATNO NIJE NI BOLJA NI LOŠIJA NEGO KOD DRUGIH ZANIMANJA, A SLIČNOG NIVOA NAOBRAZBE. Živimo u državi, koja nije baš bogata i rijetko tko se može pohvaliti „zapadnom“ plaćom. Slobodan sam primijetiti da, usprkos povremenim aferama, doktori uživaju ogroman autoritet i respekt. Bolje je ne zamjerati im se. Šuti i budi sretan da si ostao živ. Hm, pada mi na pamet interesantan slučaj. Svojevremeno su kolegi izbrisali jednu nulu s bankovnog računa, pa je preko noći postao deset puta siromašniji. Zar i to nije komplikacija, koja se zasigurno javlja u određenom broju slučajeva? ILI JE U PITANJU GREŠKA, KOJA KOMPLICIRA ŽIVOT? Vidite, kriteriji nisu posvuda isti. Netko griješi, pa tek privremeno ostanete bez novaca, a netko samo komplicira, pa je već i glava upitna. U sljedećim brojevima pročitajte nešto više o istraživanjima, vezanim za liječničke greške. Koliko je problem ozbiljan i koliko ljudi stradava na takav način? Koje su prednosti i mane laparaskopskih operacija?