U podužem pismu, jedna čitateljica, koja se profesionalno bavi rukometom moli za savjet i pomoć. Ona je prije tri mjeseca na treningu imala distorziju gležnja. Oporavak poslije ozljede tekao je jako sporo, te još i sada ima povremeni otok i bolnost, naročito pri pokušaju trčanja ili skokova. MR je ukazala na edem kosti unutarnjeg maleola.
Većina dostorzija gležnja relativno su jednostavne ozljede koje podrazumjevaju manje oštećenje jednog ili dva ligamenta, najčešće sa vanjske strane zgloba. Nekoliko tjedana poštede od trčanja i skokova, sa ili bez odgovarajuće fizioterapije, omogućuje dovoljno cijeljenje za povratak u sport bez većih posljedica. Ponovljene distorzije, sa većim ligamentarnim oštećenjima, mogu dovesti i do oštećenja hrskavice zgloba, kao i do sudara kostiju, koje može rezultirati samo otokom istih (kao u ovom slučaju), ili u iznimnim situacijama i lomovima.
Otok kosti, a kao posljedica traume, predstavlja tek korak manje od njene frakture. U gležnju je on udružen sa kontuzijom hrskavice, koja se ne vidi dobro na MR pretrazi. Tako u konačnici postoji veliko oštećenje ligamenta, te nešto manje hrskavice i kosti. Takva kompleksna ozljeda neizbježno cijeli iznimno sporo, a bolnost i povremeni otok mogu biti prisutni i do 6 mjeseci po ozljedi.
U konkretnom slučaju od velike je važnosti započeti sa doziranim cirkulatornim treningom, sa malim stresom na gležanj, u formi vožnje statičkog bicikla i/ili orbitreka najmanje pola sata dnevno. Uz to, u našoj se praksi dobrom pokazala kombinacija lokalne masaže, skenirajućeg lasera i radiofrekventne terapije. Preporučam izbjegavati trčanje i proprioceptivne vježbe (balans), jer one dodatno iritiraju kost i hrskavicu. Aktivaciju ostalih mišića donjih ekstremiteta potrebno je činiti bez dodatnog stresa na gležanj. Postupno, valja uključivati i hodanje uzbrdo, najbolje na traci, vježbe za mišiće potkoljenice sa elastičnim opterećenjem, skip... U cijelom postupku najvažnija je postupnost i strpljenje.
