U skupinu pasmina koje češće obolijevaju od ove bolesti spadaju doberman, doga, buldog, bokser, dalmatiner, jazavčar i chihuahua
Demodikoza je kožno oboljenje koje uzrokuje nametnik Demodex canis koji inače živi na koži i potpuno zdravih pasa. Demodex se prenosi na štenad s kuje u prvih nekoliko dana dojenja, pa ga tako možemo naći i na štenadi koja je došla na svijet carskim rezom. Demodex uzrokuje oboljenje samo onda kad se prekomjerno razmnoži, do čega dolazi zbog poremećaja u normalnim imunološkim mehanizmima psa. Razmnožava se na koži psa, a iz jajašaca se izlegu larve koje imaju šest nogu. Zatim slijedi stadij nimfe koja ima osam nogu, kao i odrasli oblik nametnika. Odrasli nametnik dug je oko 300 mikrona, a pod mikroskopom najviše sliči klipu kukuruza. Životni krug Demodexa kompletiran je u roku od 18 do 24 dana. Prve promjene kod ovog oboljenja obično se pojave oko očiju na glavi psa, uz rub usana te na šapama u vidu malih područja bez dlake koja su obično nepravilnog oblika. U prvoj fazi bolesti dlaka izgleda samo malo prorijeđena.
Neke pasmine obolijevaju češće od drugih. U tu skupinu spadaju doberman, doga, buldog, bokser, dalmatiner, jazavčar i chihuahua. Dakle, uglavnom je riječ o kratkodlakim pasminama. Bolest je vrlo rijetka kod pudli. Osim nasljedne sklonosti, na razvoj demodikoze utječu mnogi drugi faktori koji smanjuju imunitet organizma. To su: slaba ishrana, glistavost, porod te druge bolesti ili neke stresne situacije. Psi obolijevaju mnogo češće od mačaka.
Demodikoza nije zarazna bolest i ne prelazi ni na druge životinje ni na ljude. Liječenje se sastoji od dva dijela. Lokalnom aplikacijom lijekova nastojimo smanjiti broj živih nametnika, a istovremeno nastojimo ojačati imunitet organizma. Liječenje je u potpunosti uspješno ako su nastale promjene ograničene, to jest, ako nije zahvaćena cijela koža (lokalizirana demodikoza). Ako se radi o lokaliziranoj demodikozi, u 95% slučajeva liječenje lijekovima koji ubijaju demodexe (smanjuju njihov broj) nije uopće potrebno jer dolazi do spontanog izlječenja.
Kad je zahvaćena cijela koža, govorimo o generaliziranoj demodikozi. Pored samog uzročnika, u takvom obliku prisutna je infekcija bakterijama, koje na zdravoj koži inače miruju. Na bolesnoj koži one se aktiviraju i dodatno kompliciraju primarno oboljenje. Liječenje je kod generalizirane demodikoze dugotrajno i nije uvijek uspješno. U ovom slučaju bolest zapravo više držimo pod kontrolom nego što je u potpunosti izliječimo. Za pse oboljele od generalizirane demodikoze preporučujemo sterilizaciju odnosno kastraciju iz više razloga. Bilo kakav stres u životu tih pasa može izazvati ponovnu pojavu demodikoze. Osim toga, na ovaj način prevenira se prenošenje oboljenja na eventualno potomstvo.
Vrlo je važno je li se generalizirana demodikoza pojavila kod mladog psa/štenca ili u odrasloj dobi. Za mladalačku demodikozu (do starosti 18 mjeseci) postoji pasminska sklonost. Budući da je naglašena nasljedna komponenta svakog nositelja gena (oca i majku), bolesno štene trebalo bi isključiti iz daljnjeg uzgoja kako bi se uklonila juvenilna demodikoza. Preporuka je čak da se nijedno štene iz legla u kojem samo jedno štene ima juvenilnu generaliziranu demodikozu ne koristi za daljnji uzgoj, iako se pouzdano ne zna kakav je točno mehanizam nasljeđivanja. Tako je moguće da je neko štene iz legla sasvim zdravo, a da je drugo nositelj ove bolesti, no, za sada nema testa kojim bi ih se moglo razlikovati...
Točan imunološki mehanizam zbog kojeg nastaje juvenilna generalizirana demodikoza nije poznat, no pretpostavlja se da se radi o defektu na T limfocitima. Juvenilna generalizirana demodikoza vrlo je zahtjevna, kako za bolesnog psa, tako i za njegove vlasnike. Bolesnom psu potrebna je posebna njega, pažljivo regulirana prehrana i dodaci prehrani te stalni nadzor vlasnika uz česte konzultacije s veterinarom.
Pojava demodikoze u odrasloj dobi (psi stariji od 4 godine) obično je povezana s drugim sistemskim oboljenjima koja oslabe organizam (hormonalni poremećaji, lišmanioza) te s davanjem imunosupresivnih lijekova (kemoterapija, kortikosteroidi). Postoje i slučajevi kod odraslih pasa kad ne nalazimo nikakvo drugo oboljenje, pa takvu demodikozu nazivamo idiopatskom.
