Očekivanja na temu financijske krize i recesije gospodarstva jedna su od glavnih tema novinara, ali i svih anketa koje se provode na temu gospodarstva. Jedna od takvih anketa je i ona koju je nedavno provela tvrtka  Roland Berger Strategy Consultants tijekom koje je anketirano 250 menadžera iz srednje i istočne Europe, a rezultati istraživanja su objavljeni prošli tjedan u Beču.

Ispitanici uglavnom očekuju da će se tijekom iduće godine kriza još pogoršati, ali i da će stvari krenuti nabolje u 2010. godini.

Menadžeri računaju u prosjeku da će gospodarski rast u zapadnoj Europi biti ravan nuli ili da će čak lagano pasti te da će se rast u istočnoj Europi usporiti, proizlazi iz rezultata  istraživanja. Pri tome se predviđanja menadžera iz nekoliko zemalja i regija međusobno razlikuju.

Primjerice, 54 posto menadžera iz Hrvatske, Češke, Mađarske, Slovačke i Srbije predviđaju daljnje pogoršanje gospodarskih prilika, a 39 posto ukrajinskih i ruskih menadžera tvrde da prilike nisu jasne.
Dok 60 posto austrijskih menadžera smatra da je trenutačni utjecaj krize relativno mali i da će 2009. doći do "vidljivog pogoršanja na zapadu", 55 posto ispitanika iz srednje i istočne Europe tvrdi kako je stanje u zapadnoj Europi gore.

Menadžeri s istoka optimističniji su pak kad je riječ o trajanju i tijeku krize. Tako 30 posto njih misli da 2010. kriza u zapadnoj Europi neće više imati nikakvu ulogu.
Kad je riječ o današnjoj dimenziji krize, većina austrijskih, ruskih i ukrajinskih tvrtki žale se na probleme s financiranjem poslova, a 42 posto istočnoeuropskih i 28 posto srednjoeuropskih poduzeća bilježi pad narudžbi.
Za 2009. godinu  trećina menadžera iz istočnoeuropskih zemalja očekuje pad narudžbi, a to isto očekuje čak dvije trećine austrijskih menadžera.

U srednjoj Europi 63 posto poduzeća planira manje proračune i smanjenje troškova dok u Rusiji i Ukrajini 53 posto njih namjerava smanjiti proizvodnju, a 32 posto planira zatvoriti pogone.
Dakle, vidljivo je kako svi imaju pesimistična očekivanja u idućoj godini, ali da je intenzitet tih očekivanja, kao i dužina trajanja krize prilično raznolika. Osobito se može uočiti kako menadžeri u istočnim zemljama imaju manje pesimistična očekivanja kad je u pitanju rok trajanja krize za razliku od svojih zapadnoeuropskih kolega koji su daleko pesimističniji i jače proživljavaju aktualnu krizu.

Teško mi je vjerovati da je na Zapadu teže nego na Istoku, prije bih rekao da je Istok naučen na ovakve situacije i da je, ako ne kriza, onda barem polukriza ako je tako mogu nazvati, trajno stanje istočnih gospodarstava. Nemojmo zaboraviti, rezultati ovog istraživanja baziraju se na očekivanjima ljudi, dakle vrlo su subjektivnog karaktera, a ljudi na Istoku drukčije su živjeli donedavno, a usudio bih se reći da je tako  čak i danas, negoli njihovi kolege na Zapadu.