Vitamin B-12 obično je zadnji, očajnički argument u pokušaju odvlačenja od hrane bez mesa. Kažu da ovog vitamina nema u biljnoj hrani (što nije istina), a bez njega možemo govoriti i o smrtnoj ugroženosti. Natrag u mesoždere? TU I TAMO BATAK ZA OPSTANAK? Ili vitaminski dodaci do kraja života zbog lošeg prehrambenog izbora? Manjak vitamina B-12 zaista nije bezazlen. Anoreksija, halucinacije, paranoja i neobjašnjiv gubitak težine mogu ukazivati na iscrpljene zalihe. NEPODUZIMANJE HITNIH MJERA NEKADA ZAVRŠAVA I SMRĆU. To su činjenice. A sada bih zapitao nešto drugo: ODAKLE ŽIVOTINJE BILJOŽDERI DOBIVAJU OVAJ VITAMIN? (I njima je nužno potreban.) Odakle stoka, koja nas opskrbljuje mlijekom i mesom, dobiva B-12? Odnosno, kako dolaze do njega, ako ga u biljnoj hrani nema? Ha? Naše potrebe za vitaminom B-12 vrlo su male. Oko 40 miligrama za cijeli život. Za lakšu usporedbu, to je sedmina jednog aspirina. Uskladištenje za, recimo, stogodišnje potrebe nije moguće, jer tijelo tako velike količine neće absorbirati. Znači, povremeni unos je neophodan. Vitamin B-12 je vrlo specifičan. Niti jedna vrsta hrane nema ga prirodno ugrađenog u svoju strukturu. NI BILJNA NI ŽIVOTINJSKA. Nego ga proizvode bakterije, smještene, među ostalim, i u našem tankom crijevu. A postoji još jedan važan izvor. B-12 se izlučuje putem žuči, ali se, u slučaju potrebe, REABSORBIRA. Očito je da do manjka neće tako lako doći, ako se ovi procesi odvijaju u redu. Devijacije su moguće unutar pojedinih ugroženih skupina. Upravo to je najinteresantnije… Želudac luči tekućinu zvanu "unutrašnji faktor", koja prenosi vitamin B-12, porijeklom od crijevnih bakterija. Ako ove tekućine nema, vitamin se neće moći upotrijebiti, BEZ OBZIRA KOLIKO GA IMA NA RASPOLAGANJU. Ovakve situacije javljaju se naročito pri upotrebi antibiotika (redovito prisutni u kravljem mlijeku i većini vrsta mesa), alkohola i cigareta. U istu kategoriju spada i stres. JEDNOM UNIŠTENA CRIJEVNA FLORA TEŠKO SE OBNAVLJA BEZ RADIKALNIH IZMJENA U PREHRANI. Osobe koje jedu meso tu su u naročito lošem položaju. Zato jer se vitamin B-12 uništava pod utjecajem krajnje alkalnog ili krajnje kiselog okoliša. Kako se za razgradnju mesa u želucu izlučuje vrlo jaka solna kiselina, velika je šansa da se prisutni B-12 neće moći iskoristiti. Ili će njegova iskoristivost biti slaba. Konstantna putrifikacija crijevnog sadržaja kod mesojeda (probava mesa je duža od probave bilja) također ometa nužno potrebnu aktivnost korisnih bakterija. Obzirom na sve navedeno, STRIKTNI BILJOJEDI OBIČNO UOPĆE NISU UGROŽENI PO PITANJU MANJKA VITAMINA B-12. Naprotiv, neke analize dokazuju da su MESOJEDI UGROŽENIJI OD OSTALIH. Već znate, mesno-mliječna propaganda stalno nas uvjerava u suprotno. Mislite da će vas tablete vitamina spasiti? Dakle, tablete vitamina B-12 rade se od duboko fermentiranih bakterija. Zdrav organizam obično izbacuje takve supstance. Ne može ih pravilno upotrijebiti. To je općeniti problem vitaminskih i drugih dodataka. Hrana u izvornom obliku sadrži na tisuće hranjivih tvari. Vitamina, minerala, encima… One ne djeluju odvojeno, nego u vrlo složenoj simbiozi, KOJA MOŽDA NIKADA NEĆE BITI U POTPUNOSTI RAZJAŠNJENA. Upravo tu simbiozu je nemoguće postići u tabletama. Umjetnim dodacima samo se narušava unutarnji balans. Ako netko i dođe do manjka vitamina B-12, VJEROVATNO MU NEDOSTAJE JOŠ NEKIH HRANJIVA. Prvenstveno mislim na kobalt. No, nerijetko je u pitanju vrlo kompleksan problem: ozbiljno narušena crijevna flora, slaba absorpcija ili nedovoljno izlaganje suncu. A o "problematičnom" vitaminu još i ovo: Ako u divljem voću ili organskim nasadima ima samo malo vitamina B-12, to uopće ne znači da je on deficitaran u biljnom svijetu. To samo znači da ga je i nama potrebno JAKO MALO. Ukratko, opasnost za striktne vegetarijance je više teorijske prirode. Slijedeći put: Patnja bez primjesa štete