Često, ali zaista vrlo često imamo sliku vlastite kralježnice kao jednog građevinskog objekta, čvrstog i stabilnog, koji kada se jednom ošteti, ili na koji drugi način promjeni, nema mogućnosti popravka osim kozmetičkih. U građevini, stvari se rješavaju jednostavno, staro se sruši i na istom mjestu izgradi novo. Kada je kralježnica u pitanju, ne samo da to nije moguće, već srećom ona ne izgleda poput armiranog betona, naprotiv. Svakodnevni problem s kojim se jedan fizioterapeut hvata u koštac svakako je pacijentova percepcija vlastitog zdravstvenog problema. Kada je o kralježnici riječ, tada se taj problem preljeva u vezanost za klasične i općepoznate dijagnoze tipa: imam herniju diska, ili diskopatiju, ili pojačanu kifozu, ili nemam lordozu ili nešto treće. Tada sam pacijent vrlo često (i vrlo pogrešno) ima osjećaj nemoći. Naime, istina jest da su sve to trajne promjene na samoj kralježnici, koju niti jedan terapija (pa ni operativna) ne može sasvim ukloniti. No, kralježnica sama po sebi ima sposobnosti i mogućnosti sanirati postojeće probleme, pa i ove spomenute. Uz malu pomoć, zaista je sve moguće. Kako kralježnic izgleda? Između samih kralježaka koji su posloženi poput vagona u kompoziciji, nalaze se hrskavični diskusi čija je funkcija amortizacija. Cijela je ta konstrukcija s jedne strane ukorijenjena na zdjelici, dok na drugom kraju čvrsto stoji glava. Taj sustav na okupu drže prvo ligamenti koji povezuju kralješke međusobno, a zatim i cijelu kralježnicu. Povrh ligmenata nalaze se i najvažniji zaštitnici cijelog sustava, a to su mišići. Svi oni koji su studirali medicinu, ili ih je ljudska anatomija zaista zanimala, pa su proučili kakav anatomski atlas, znaju koliko je kompleksan mišićni sustav leđa, te na koji je sve način priroda osigurala osovinu ljudskog tijela. I ne samo osigurala, već i omogućila nešto uistinu neobično, a to je da ako na jednom dijelu kralježnice nešto pođe po zlu, drugi ga dio tog istog organa može djelomično ili potpuno zamijeniti. Tako posljednjih desetljeća više ne smatramo herniju diskusa osnovnim problemom, već tek posljedicom. Nastojimo ići iza nje i vidljeti što je to dovelo do njenog razvoja. Jer, istini za volju, uklonimo li samo herniju (operativno) i ne učinimo li ništa drugo, sam uzrok ostati će djelovati na to tijelo i u buduće, te će učiniti novu štetu. Ako pak otkrijemo njen uzrok, tada će i liječenje biti ne samo bolje i svrsishodnije, već će i sam pacijent biti duže zdrav i bez bolnih problema. U tom smislu, sama hernija diskusa tek je simptom. Pravo pitanje postaje koji je to dio životnog stila doveo do njenog razvoja. Naime, sama je hernija deformacija koja se događa poradi lošeg rasporeda sila na diskusu. To je otprilike isto kao da se ljuljate na zadnje dvije noge vaše stolice. Tada nije pitanje hoćete li pasti, već kada. Kada se pad dogodi i vi se ozljedite, ne pada na pamet okriviti stolicu za pad, već svoju neobazrivost. Svakako je uputnije umjesto stolice promijeniti svoje ponašanje ubuduće. Isto je i sa promjenama na kralježnici tipa diskopatije ili diskus hernije. Možete do u nedogled proklinjati genetsko nasljeđe ili specifičnosti vlastitog posla, koji je možebitno pridonio sadašnjim problemima. No, dok ne preuzmete stvari u svoje ruke i ne prihvatitie odgovornost za svoje zdravlje uopće, a u ovom slučaju za stanje na leđima, teško se mogu dogoditi pozitivne promjene, naročito one dugotrajne. Zato je održavanje snage i fleksibilnosti mišićnog sustava kralježnice od najveće važnosti. Ono, s jedne strane, omogućava kvalitetan i aktivan život u kojemu uspinjanje na četvrti kat bez lifta nije problem. S druge strane spriječava i liječi bolna stanja, te usporava neminovne degenerativne promjene.