Uzimanje kredita, odnosno pokušaj života iznad realnih mogućnosti, za većinu ljudi predstavlja stres. I danonoćni strah od realne mogućnosti da ostanete bez kuće stana ili automobila. Možda i bez života. PRIZNAJETE LI NEKADA DA STE UMORNI? Znate li da je tijelu potreban odmor? Držite li da život nema smisla? IMATE LI UOPĆE CILJ U ŽIVOTU? Smračilo vam se pred očima? Znate, oči su svojevrsna veza između duše i tijela i bilo kakva duševna ili tjelesna napetost može negativno utjecati na vid. Kao i ostali dijelovi tijela, tako i oči trebaju dovoljno kisika i drugih hranjivih tvari. Jedeti li hranu-smeće i izbjegavate li tjelesnu aktivnost (čuvate kosti za stare dane), zapravo UBRZAVATE DOLAZAK STAROSTI. A ubrzavate i degerativne procese na očima i drugim organima. Znate li da su oči dobar detektor laži? Prema analizi dr. Batesa, laži stvaraju preko očiju laganu koprenu, što smanjuje oštrinu vida. Naravno, privremeno. Dok ne progovorite istinu. I inače, sve najčešće anomalije vida obično su samo PRIVREMENOG KARAKTERA. Posjet liječniku može značiti i dodatni stres. Odnosno naočale sa još većom dioptrijom. Uobičajno je da se ujutro vidi bolje nego navečer. Kratkovidnost je češća kod djece. Udaljeni predmeti izgledaju mutno. Obično su kratkovidna ona djeca koja žive pod STALNIM PRITISKOM ILI DUŠEVNIM STRESOM. I koja se pretrpavaju slatkišima, zaslađenim sokovima, gaziranim pićima i sličnom nazovi-hranom. U nerazvijenim zemljama kratkovidnost je, u pravilu, posljedica podhranjenosti. Za kratkovidne osobe karakterističan je određeni strah pred budućnošću ili bijeg od odgovornosti za vlastiti život. S time je povezana PLAŠLJIVOST I INTROVERTIRANOST. Tu dosta pomažu vježbe za opuštanje (recimo, polaganje dlanova na oči), kao i izmjenično promatranje bližih i udaljenijih objekata. Zatvorenim očima valja vizualizirati prizore, u kojima se ljudi ili životinje udaljavaju. Naučite se da tekstove za čitanje držite KOJI CENTIMETAR DALJE NEGO OBIČNO, kako bi se oči lakše privikle na veće udaljenosti, a da ne dođe do prevelikog forsiranja. Ako već nosite naočale, SKIDAJTE IH ŠTO ČEŠĆE, a poželjno je koristiti i nešto manju dioptriju od dijagnosticirane. Dopustite očima da vremenom same poprave tu razliku. Dalekovidne osobe, kako već i ime kaže, bolje vide udaljene stvari. Ali ni to sasvim dobro. Kod većine ljudi (ali ne kod svih) dolazi do otvrdnuća leće iza 40 ili 50 godina života (staračka dalekovidnost), pa se gubi sposobnost prilagođavanja za gledanje na blizu. To je zato, što u organizmu, koji ne funkcionira baš u redu, dolazi manje hranjivih tvari u unutrašnje slojeve leće. (Bolju prokrvljenost postići ćemo ako oči na nekoliko minuta uronimo u hladnu vodu i nakon toga ih izložimo suncu.) I ovdje se preporučuju naočale s manjom dioptrijom. Još bolje bez njih. Tijekom dana, neka vam pogled luta po različito udaljenim predmetima. Barem 30 puta dnevno polako pomičite kovanicu prema nosu i onda opet natrag. Približite knjigu za čitanje MALO BLIŽE, nego vam se čini optimalno. Oči moraju ostati opuštene. Više puta ih zatvorite na nekoliko sekundi. Važno je primijetiti da staračka dalekovidnost nije nešto što se MORA dogoditi, odnosno nije redovna posljedica starosti. Čak i kad postoji, NE ZNAČI DA POSTOJI ZAUVIJEK. Da ponovim, naočale su nužno zlo samo za teže slučajeve. Tada s njima možete vidjeti i ono što inače ne bi vidjeli. U principu, nešta ne rješavaju. Odnosno, još nikoga nisu izliječile. Rješenje za bolji vid vjerovatno ćete morati potražiti na drugom mjestu. Ah, da, možda je jedino modni aspekt dovoljno primamljiv.