Jedna od zgodnih obmana kojom nas farmaceutske kuće tjeraju na trošenje novaca u apotekama, svakako su preparati protiv bolova za vanjsku primjenu, ili skraćeno kreme. Sveudilj se reklamiraju kao spasonosno rješenje kod reumatskih bolova, križobolja, vratobolja, upala živaca i tko zna čega već ne. No one to svakako nisu. A koliko smo se za njih vezali pokazala je i reakcija ljudi na skidanje recimo jednog "Voltaren" gela sa liste lijekova koji se mogu izdavati na liječnički recept. Problem sa Voltarenom i njemu sličnim kremama i mastima, dakle sa supstancama koje zovemo antireumaticima (koriste se i u obliku tableta za peroralnu primjenu) jest činjenica da prodiru tek nekoliko milimetara u dubinu ispod kože. Ako se upalni, degenerativni, ili bolni proces nalazi tako plitko, onda će i efekt od takvog mazanja biti zadovoljavajući. U koliko je problem smješten dublje, kao što je to slučaj kod kuka, kičme, mišićnih i nekih tetivnih bolnih stanja, tada je mazanje uzaludno i osim što si prljate odjeću i bacate novac u smeće, drugih rezultata nema. To je općepoznata činjenica. Pa opet preporuke od mnogih liječnika, farmaceuta, pa i fizioterapeuta idu u smjeru korištenja tih pripravaka u liječenju onoga što se s tim liječiti ne može. Nije mi sasvim jasno zašto. No, antireumatici za vanjsku primjenu prava su mala beba prema ostatku arsenala koji se koristi za mazanje i prljanje bolnih mjesta na čitavom tijelu. Sada su upravo pravi hit kreme i sprejevi koji izazivaju topli ili hladni efekat pri dodiru sa kožom. E, to je već respektabilan način utjecaja na neki upalni ili bolni proces. No, koji proces dobro reagira na toplo, a koji na hladno? Nećete li si stanje čak i pogoršati sa nekim od njih? Sve su to pitanja na koja odgovor može dati tek liječnik ili fizioterapeut. U koliko to pokušate vi, mogućnost pogreške je 50%. Svinjska je mast jedno od najcjenjenijih i najiskorištavanijih "domaćih" lijekova. Najbolje ju je upotrijebiti kod reumatoloških bolova ili artroza. Samo uzmete malo masti, namažete po zglobu, zavežete krpom i odete na spavanje. Kada se probudite otoka i bolova nema. Je, kako da ne. Onda opet kombinacija sa kupusovim lišćem. Nekada sa, a nekada bez svinjske masti. Pa objašnjenja poput onoga kako se kupusov list sav smrežurao i osušio nakon nekoliko sati koliko je proveo na nečijoj koži, što ima značiti da je on "izvukao" bolove, upalu i otok. Možete si misliti. Kupke sa octom još su jedna od omiljenijih rekreativnih disciplina u kućnoj medicini. Najbolje su za probleme na stopalima i šakama, a u obliku obloga primjenjuju se svuda osim na očima. Kako miris octa dugo ostaje na koži, možete vrlo lako ocijeniti tko je pod "terapijom". No, to nije sve. U spravljanju kojekakvih obloga, namaza i sličnog koristi se sve što se u kuhinji može naći. Od špinata i blitve do kapule, češnjaka i hrena. U ljekarnama svaki tjedan dolazi po jedan novi "biljni" pripravak za mazanje i premazivanje na prirodnoj osnovi, koji ili nema nikakvo djelovanje, ili je ono tako slabo da se jedva može osjetiti. Sve što ima većina takvih pripravaka jest šarena kutija i papir s popisom bolesti na koje ta krema ili lijek "blagotvorno" utječu. Ukratko industrija pomoćnih ljekovitih sredstava sve je veća i obrće sve više love. Savjeta za pripravak "domaćih" lijekova još je i više. U toj prašumi više se ne snalazim ni ja, a kamo li ljudi kojima je doista potrebna pomoć. Ono malo stvarno svrsishodnih terapijskih postupaka koji se mogu učiniti u kućnoj režiji ne može doći do izražaja. Tako doslovce svaki dan izgubim najmanje jedan sat u objašnjavanju što djeluje, što možda djeluje, a što ne može djelovati niti u bajci o Trnoružici. Pa, opet, vjerovanje je nešto u što se nije zgodno petljati. Za one kojima treba, mojem je susjedu ostalo nekoliko kila domaće guščije masti. On ju je, naime, nabavio za liječenje svojih kukova na kojima se razvila prilično jaka artroza. Kako ih je u međuvremenu operirao (kukove, ne guske), ostao mu je višak spomenute slavonske medicine.