Odlučite li da vašu vlastitu djecu čuva osoba u koju imate potpuno povjerenje – e, to ne može. Dadilju vam, po novome, prije treba odobriti - država. Naime, zakon koji je nedavno izglasan definira djelovanje dadilja i njime će se „…regulirati sigurno i standardizirano obavljanje te djelatnosti“
Nedavno je na snagu stupio novi zakon. Njime se konačno regulira jedna djelatnost koja je do sada isključivo bila u zoni sive ekonomije. Više je ne može obavljati bilo tko. Od sada ta osoba mora biti educirana.
Zašto? Zato što o toj osobi ovise sudbine ljudi. A osoba o kojoj ovise sudbine ljudi ne može biti bilo koja osoba koju smo pokupili s ceste. Ne može ona obavljati posao samo zato jer ju je netko izabrao da ga obavlja. Usprkos tom izboru, osoba mora biti obrazovana, mora imati neke kvalifikacije. Ukoliko se, pak, dogodi da se tu osobu uhvati kako radi bez da je završila traženu edukaciju, bit će kažnjena s 15 tisuća kuna.
Značajno, zakon je stupio na snagu malo prije lokalnih izbora. Ali, nažalost, kandidati na listama neće biti ti na koje se odnose stavke zakona. Oni još uvijek za svoje funkcije ne trebaju imati neko formalno obrazovanje ili barem završiti nekakav tečaj. Političar, župan, gradonačelnik ili načelnik općine te vijećnik u lokalnoj skupštini – to može biti svatko.
Za struku za koju je donesen zakon, predviđeno je da osoba: “…mora poznavati hrvatski jezik i latinično pismo, imati najmanje srednjoškolsko obrazovanje i biti stručno osposobljena za djelatnost.“ Nisu neki posebno zahtjevni uvjeti, ali su ipak uvjeti. Ali dobro, ljudi imaju pravo izabrati da ih zastupa te da njima upravlja onaj kojeg izaberu da njima upravlja. Ako žele da ih u Europskom parlamentu zastupa osoba koja ne zna engleski jezik, to je u potpunosti njihov izbor.
Međutim, svojim izborom nestručne osobe za koju oni smatraju da je prikladna, ljudi na izborima donose odluku koja ne utječe samo na njih. U demokracijama, većina odlučuje i u ime manjine. Stoga, primjerice, ukoliko većina odluči da želi imati župana koji se zbuni kada ima preveliki opseg posla, ta njihova odluka je obvezujuća za svih. Makar je dio građana bio svjestan da je možda postojao i bolji izbor. Ali, to su pravila igre i tako se igramo. Kvalifikacije nisu tolike važne, važna je volja građana.
Međutim, odlučite li da vašu vlastitu djecu čuva osoba u koju imate potpuno povjerenje – e, to ne može. Dadilju vam, po novome, prije treba odobriti - država. Makar taj izbor utječe samo na vas i vaše dijete. Nije da birate gradonačelnika ili tako nešto, koji upravlja sudbinama desetina tisuća.
Zakon koji je nedavno izglasan definira upravo djelovanje dadilja i njime će se „…regulirati sigurno i standardizirano obavljanje te djelatnosti.“ Kao argument za donošenje tog zakona iznosi se da je „… do sad u Hrvatskoj usluge čuvanja djece davalo oko 10 tisuća ljudi, od čega je većina bila neškolovana za posao.“ Srećom, bar će djeca biti sigurna. Jer, kad odrastu, bit će izložena potpunoj slobodi izbora njihovih sugrađana. A za to je doista potrebna dobra priprema.
