Rijetko se koja metoda fizikalne terapije primjenjuje izolirano, naprosto stoga što se njena efikasnost povećava kada se udružuje sa drugim tehnikama. Tako svi oni koji su barem jednom bili u rukama fizioterapeuta znaju da se elektroterapija rado kombinira sa magnetom ili ultrazvukom, a kiropraktika sa masažom, akupresurom ili kakvom toplinskom procedurom. No, neke su stvari donedavno bile nezamislive, kao što je, na primjer, kombiniranje ledene terapije (krioterapije) sa elektroterapijom. Led, naime, koristimo kod većine akutnih upalnih i bolnih stanja poput uganuća, istegnuća, akutnih reumatoloških upala, te mnogih drugih. Pri njegovoj primjeni dolazi do jake analgezije (smanjenja osjeta, pogotovo boli), suženja krvnih žila (vazokonstrikcije), te ostalih primarnih i sekundarnih reakcija pothlađenog tkiva, a sve to izazivamo sa ciljem smanjenja upale, bolnosti i eventualno prisutnog otoka. I slabe struje (elektroterapiju) koristimo u svrhu analgezije, ali u subakutnim stanjima, jer ona povećava prokrvljenost tkiva, izazivajući hiperemiju (crvenilo) tretiranog područja, te djeluje na živčane okončine, te osjetilne receptore. Ideja da se spoje elektroterapija i krioterapija relativno je nova, te je njeno pretakanje u praksu zahtjevalo rješavanje jednog tehničkog problema. Naime, pri primjeni struje, njenu jačinu određujemo po subjektivnom osjećaju samog pacijenta. Ako je prije nje učinjena krioterapija, osjet je smanjen, pa je moguće izazvati strujne opekline. Ako se pak led radi poslije struje, moguće je isto tako izazvati promrzline na koži poradi već prisutne iritacije izazvane strujom. No, u posljednje vrijeme, kroz studije i klinička istraživanja uspjelo se dobiti formulu koja će kombinirati ova dva i još jedan terapijski model, a bez loših popratnih pojava. Tu metodu nazvali smo krioiontoforeza, te se ona danas sve češće susreće u ordinacijama i ustanovama za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Pojednostavljeno govoreći, pri toj se tehnici pušta slaba struja kroz led kojim se masira bolno područje. Na taj se način dobiva ne samo analgezija pothlađivanjem, tako svojstvena ledu, već se djeluje i na živčane okončine i osjetilne receptore, pa se tako prekida krug kojim nastaje i održava se bol. Osim toga u ovoj tehnici, led nije samo smrznuta voda, već je u njoj otopljen analgetik. Dakle osim leda i struje, djeluje i analgetik koji kroz pore na koži gura sama struja i dovodi ga na mjesto upale. Na taj način, lijek dolazi samo na mjesto gdje je neophodan, a bez da kola cijelom organizmom (poput primjene kroz tablete i injekcije). Moram reći da su moja iskustva sa ovom tehnikom izvrsna. U situacijama u kojima je potrebno brzo i naglo smanjiti bolove i upalu, te prekinuti začarani krug ponovne iritacije bolnog i upaljenog područja, efekti znaju biti i izvan onih o kojima govore statistički pokazatelji i klinička ispitivanja. Svakako je rado koristim kod sindroma prenaprezanja sustava za pokretanje poput "teniskog lakta", "skakačkog koljena", bolne pete, upale ahilove tetive, ali i kod "smrznutog ramena", distorzija skočnog zgloba ili koljena. Naravno, niti ova metoda, kao u ostalom niti jedna druga, ne može sama učinit sve. Nastavak liječenja kombinacijom drugih tehnika, uključujući i vježbanje neophodan je u gotovo svim slučajevima. Ovo je tek jedna novost koja dodatno skraćuje vrijeme potrebno za puni oporavak, pa je kao takva vrijedna spomena i dužne pažnje.