Kako često prihvaćamo križobolju tek kao prolaznu nelagodu koju treba što prije ukloniti bilo kojim sredstvom, tako se nerijetko događa da se ona, jednom uklonjena, uskoro ponovo pojavi. U koliko se to dogodi jednom, ni po' muke. No, ako se to redovito događa, tada sa terapijom nešto nije u redu, a vjerojatno niti sa dijagnostikom. Uprošlom sam broju naglasio kako svaki uzrok križobolje ima svoj način liječenja i da jedna terapijska tehnika nikako ne može odgovarati svima. U tom smislu valja zaći dublje u moguće uzroke križobolja, te razjasniti procese iza njih. Naime, bolove u donjem dijelu leđa uzrokuju promjene na mekim tkivima i kostima duboko u samoj strukturi kralježnice, njenoj neposrednoj okolini, kao i u udaljenim dijelovima tijela. Iako postoje i druge podjele, možda je najednostavnije uspostaviti tri grupe uzroka. Prva grupa je i ona najpoznatija, o kojoj su pune naslovnice i stranice popularnih časopisa, a to su križobolje uzrokovane degenertivnim oboljenjima. Diskopatije, diskus hernije, koštane izbočine (osteofiti) uvukli su se u svakodnevnu konverzaciju gotovo kao i pita od jabuka i njoki s gulašem. Specifičnost kod ove grupe uzroka je činjenica da oni nastaju polako, te do prve pojave bolova, što će reći i signala da nešto uistinu nije u redu, proces može trajati i godinama. To u isto vrijeme znači i da liječenje rijetko može biti kratko i jednostavno, o čemu više u slijedećem broju Burze. Drugu grupu uzoka čine traume u širem smislu. Udarci u predio križa mogu nagnječiti meko tkivo i izazvati bolove, bez obzira je li hematom prisutan ili nije. Jači udarci ili trzajevi (poput onih kod pada s visne, ili saobraćajnih nesreća) mogu prozročiti subluksacije (poluiščašenja) kralješaka, sa posljedičnim njihovim pritiskom na meka tkiva, među kojima i živčane spletove. U onim najgorim slučajevima trauma dolazi do puknuća ili loma na nivou kralješaka. Pod traumom možemo ubrojiti i situacije naglog preopterećenja mišića donjeg dijela leđa sa posljedičnom upalom njihova hvatišta i/ili istegnućima samih mišića, što se događa kod jednokratne i intenzivne fizičke aktivnosti. Također kod naglog podizanja tereta može doći i do subluksacije kralješka. Liječenje se svake od nabrojanih ozljeda razlikuje, te je kod većine potrebna detaljna dijagnostika, a kod loma kralješka i bolnički tretman. No zajedničko im je da je najvažniji odmor i mirovanje u kojem dolazi do cijeljenja oštećenog tkiva, nakon čega slijedi kraća ili duža fizioterapija po završetku koje se u većini slučajeva očekuje potpuni oporavak. Treća skupina sastavljena je od različitih bolesti kojima je križobolja tek jedan od simptoma. U ovim stanjima rijetko liječimo same bolove u donjem dijelu leđa, već su napori usmjereni u pokušaj utjecaja na primarno oboljenje. Tako ovdje ubrajamo reumatološke bolesti u kojima dolazi do promjena na malim zglobovima kralježnice, hrskavici i kostima, zatim osteoporozu sa svim njenim sastavnicama, potom bolesti unutarnjih organa poput bubrega, jetre, crijeva i slezene, a moguće i prostate, sve do malignih oboljenja same kralježnice i njena neposrednog okruženja, kao i cijeli splet neuroloških oboljenja. Iako u nekih od spomenutih stanja ili bolesti fizioterapija može pomoći, važno je na vrijeme dijagnosticirati pravi uzrok bolova u križima, te ga zatim u dogovoru sa odgovarajućim liječnikom specijalistom i liječiti.