Imam 27 godina, profesionalno igram nogomet u hrvatskoj ligi i imam kronične probleme sa stražnjim ložama. 2005. godine sam operirao križne ligamente, koljeno je u redu, ali već spomenuti mišići me "ubijaju". Prošao sam sve terapije i rehabilitacije kod naših stručnjaka, ali ozljede se vraćaju. To nisu rupture nego grčenja mišića i kod pregleda ultrazvukom ustanove se nekakvi edemi, zadebljanja koja traju i do mjesec dana dok se ne saniraju. Obavio sam magnetsku rezonancu kralježnice i nalaz je - na razini segmenta L5 i S1, i.v. disk pokazuje početnu degeneraciju. Moje pitanje je da li bi to mogao biti uzrok velikih problema sa mišićima? Snaga mišića je dobra, elastičnost također, sve sam pretrage napravio, krv, slikao zube, testiranja na fakultetu, ali rješenja nema.
Nisam siguran ima li ovaj sindrom svoje ime, ali svakako nije rijedak, posebice među nogometašima. Uobičajen scenarij započinje parcijalnom rupturom mišića stražnje lože natkoljenice, preponskih mišića, ili pak nekom drugom traumom koja zahtjeva dugo liječenje (operacijom koljena). Po završetku liječenja i povratku u sport počinju tegobe. Uobičajeno je to nagla bol na mjestu prijašnje mišićne rupture ili u njenoj okolini. Ultrazvučni pregled ponekada, kao kod vas, pokazuje otok ili druge znakove mišićne traume a ponekad ne. Štoviše, u nekim slučajevima niti magnetska rezonanca ne pokazuje patološke promjene na mjestu boli. Tada se traži udaljeni uzrok bolnosti, u ovom slučaju lumbalna kralježnica i eventualno prisutan pritisak na izlazišta živaca. No, što ako je i taj nalaz u redu, ako su u redu krvne i sve druge pretrage?
Jedna od rijetkih pravilnosti koja se uočava kod većine (iako ne svih) sportaša sa ovim neobičnim i neobjašnjenim sindromom jest kratka i brza rehabilitacija poslije prvog oštećenja mišića, te prijevremeni povratak u sportsku aktivnost. U svojoj praksi krećem od te pretpostavke, te po njoj planiram liječenje, odnosno program koji sportaš mora završiti, ne bi li se smanjila opasnost od ponovnog ozljeđivanja. Naime, po rupturi, na mjestu ozljede ne stvara se mišićno tkivo, već ožiljak. U rijetkim slučajevima on može biti velik, te njegova okolina u tom slučaju nije dobro prokrvljena (kapilarama). Ako je tomu tako, tada je taj dio trajno podložan novim ozljedama, naročito u sportovima izdržljivosti, poput nogometa. Iako je ovo teorija zasnovana na fiziološkim činjenicama, nema dokaza da je ona i točna. Ipak, tretman koji se zasniva na aerobnom treningu niskog intenziteta i dugog trajanja (vožnja statičke bicikle, na primjer) tijekom više tjedana pokazao se uspješnim u tretmanu većine naših dosadašnjih pacijenata sa ovim sindromom. Zbog svog specifičnog djelovanja u smislu neoangiogeneze (provociranja stvaranja novih kapilarnih spletova u tretiranom području) terapija udarnim valom (ESWT) može biti od pomoći.
photo by Piotr Ciuchta
