Velika je razlika između istegnuća (parcijalne rupture) i puknuća (potpune rupture) prednjeg križnog ligamenta koljena.


Na jednoj nogometnoj utakmici sam stavio svoju nogu u škare protivničkog ig­rača, dakle između njegove dvije noge sam gurnuo svoju i to u punom trku. Ko­ljeno se okrenulo, bol je bila nepodnošljiva, 2 do 3 tjedna sam šepao. Znao sam da su ligamenti u pitanju ali nisam htio na operaciju. Nakon par mjeseci vježbe, koljeno je pu­­no bolje, normalno ho­dam, trčim, mogu i sprintati. 

Kad u punom trku mije­njam pravac me zna presjeći i to je kraj igre za taj dan. Zanima me da li postoje ikakve vježbe za prednje kri­žne ligamente koji su istegnuti ali bez operacije?

Velika je razlika između istegnuća (parcijalne ruptu­re) i puknuća (potpune rupture) prednjeg križnog ligamenta koljena. U prvom slu­čaju terapija je isključivo ne­operativna, dok u drugom, naročito u nogometu, goto­vo isključivo operativna. Na­ime, stres kojemu je izloženo koljeno pri naglim promjenama pravca kretanja u ovom sportu zajedno sa kon­taktnom prirodom igre, teško je moguće podnijeti bez ovog važnog ligamenta. U ovom slučaju, kada se nestabilnosti ponavljaju, po­s­toji realni rizik od daljnjeg oštećenja drugih ligame­na­ta, a naročito hrskavice.

Kako je stabilnost koljena kompleksna međuigra ligamenata, mišića i neuroloških struktura povezanih re­fleksima, postoje dvije mo­gućnosti. 

Jedna je uzeti pauzu od nogometa i pod kontrolom sportskog fizioterapeuta na­s­tojati kondicionirati kolje­no dovoljno za ponovni po­vratak u sport. Takav postupak traje minimalno 3 mje­seca, ne može se kratiti i ne preporučam ga provesti bez stručnog nadzora. Druga je operacija rekonstrukcije li­ga­menta sa 6-mjesečnom pos­toperativnom rehabili­tacijom.