Velika je razlika između istegnuća (parcijalne rupture) i puknuća (potpune rupture) prednjeg križnog ligamenta koljena.
Na jednoj nogometnoj utakmici sam stavio svoju nogu u škare protivničkog igrača, dakle između njegove dvije noge sam gurnuo svoju i to u punom trku. Koljeno se okrenulo, bol je bila nepodnošljiva, 2 do 3 tjedna sam šepao. Znao sam da su ligamenti u pitanju ali nisam htio na operaciju. Nakon par mjeseci vježbe, koljeno je puno bolje, normalno hodam, trčim, mogu i sprintati.
Kad u punom trku mijenjam pravac me zna presjeći i to je kraj igre za taj dan. Zanima me da li postoje ikakve vježbe za prednje križne ligamente koji su istegnuti ali bez operacije?
Velika je razlika između istegnuća (parcijalne rupture) i puknuća (potpune rupture) prednjeg križnog ligamenta koljena. U prvom slučaju terapija je isključivo neoperativna, dok u drugom, naročito u nogometu, gotovo isključivo operativna. Naime, stres kojemu je izloženo koljeno pri naglim promjenama pravca kretanja u ovom sportu zajedno sa kontaktnom prirodom igre, teško je moguće podnijeti bez ovog važnog ligamenta. U ovom slučaju, kada se nestabilnosti ponavljaju, postoji realni rizik od daljnjeg oštećenja drugih ligamenata, a naročito hrskavice.
Kako je stabilnost koljena kompleksna međuigra ligamenata, mišića i neuroloških struktura povezanih refleksima, postoje dvije mogućnosti.
Jedna je uzeti pauzu od nogometa i pod kontrolom sportskog fizioterapeuta nastojati kondicionirati koljeno dovoljno za ponovni povratak u sport. Takav postupak traje minimalno 3 mjeseca, ne može se kratiti i ne preporučam ga provesti bez stručnog nadzora. Druga je operacija rekonstrukcije ligamenta sa 6-mjesečnom postoperativnom rehabilitacijom.
