U razmaku od 2011. do 2015. god. imao sam 5 ruptura lista. Kako da to spriječim, da
se ne ponavlja?
Po ozljedi mišića, događa se cijeljenje, koje ima svoje faze. Prvo, dolazi do krvarenja, potom stvaranja hematoma, nakon čega i do ulaganja kolagenih niti u zonu ozljede, uz istovremenu resorpciju hematoma. Na kraju, ako je cijeljenje bilo uredno, ostaje ožiljak koji spaja oštećene dijelove mišića. No, tu cijeljenje ne završava. U posljednjoj fazi, tijelo preoblikuje i smanjuje ožiljak kako bi uspostavilo punu mišićnu funkciju.
U jednog dijela pacijenata, naročito onda kada se žuri sa povratkom u sport, dolazi do ponovnih manjih oštećenja na prijelazu ožiljka u mišić, te se i na tim mjestima stvara dodatno ožiljkasto tkivo. Spoj ožiljka i mišića nije pravilan, te se sile tlaka i vlaka ne sprovode linearno, već pod određenim kutem, što može stvoriti situaciju trajne slabe karike unutar koje mišić povremeno ponovno rupturira na istom mjestu, dakle na spoju sa ožiljkom. Ponovljene rupture na istom mjestu govore kako je ožiljak najverojatnije velik, a liječenje nije bilo sprovedeno kako valja.
U ovakvim situacijama nema brzih rješenja. Prije svega, dobro bi bilo učiniti ultrazvučnu dijagnostiku, kako bi se vidjela veličina i položaj ožiljka.
Potom slijedi fizioterapija sa ciljem omekšanja ožiljkastog tkiva i stimulacija njegove organizacije. U zavisnosti od konkretnog slučaja moguće je to učiniti kombinacijom frikcijske masaže, ultrazvuka, terapije laserom i vježbi istezanja. Druga opcija je terapija udarnim valom.
U bilo kojoj varijanti, vrijeme je važan faktor jer se vezivno tkivo od kojeg je ožiljak sačinjen, remodelira sporo i svako novo, pa makar i malo oštećenje dodatno produžuje proces cijeljenja.
Osobito važan dio punog oporavka jest aerobni trening niskog intenziteta, najbolje bicikla ili orbitrek i to u obimu od 20-30 minuta, 3-4 puta na tjedan. Trčanje, sprintevi i nagle promjene pravca kretanja treba izbjegavati barem tri mjeseca.