Tzv. trkačka potkoljenica sindrom je prenaprezanja i predstavlja akumulaciju mikrooštećenja tkiva, koje tijelo nije u stanju sanirati u vremenu koje mu je na raspolaganju za oporavak
Bavim se nogometom i već 3 godine imam problem trkačke potkoljenice. Bol osjećam na obje noge, na lijevoj intenzivnije. Tijekom hodanja ne osjećam bol, ali čim počnem s nekim kretanjem bržim od hodanja nastaje problem. Već sam probao svakakve terapije. Masaže od strane fizioterapeuta, terapije udarnim valom, kiropraktičar, energetske terapije, terapije opuštanja tijela, led, blato, toplo-hladna voda, video analiza trčanja, movalis tablete, itd… Sve redom neuspješno.
Kada nastupi stanka između polusezona uzmem si odmor i nakon što ponovno počnu pripreme za sezonu u početku nemam bolova i onda se nakon nekog perioda oni ponovo pojave. Ne znam više što pokušati i napraviti?
Tzv. trkačka potkoljenica sindrom je prenaprezanja i predstavlja akumulaciju mikrooštećenja tkiva, koje tijelo nije u stanju sanirati u vremenu koje mu je na raspolaganju za oporavak. U konkretnom slučaju, lokalizacija bola i upala, a kao posljedica prenaprezanja je sa unutarnje strane potkoljenica. Mišić tibijalis posterior koji je centar ovog problema zadužen je za balans i održavanje stabilnosti zgloba pri trčanju.
Iz opisa simptoma vidljive su dvije činjenice. Prva je da lokalna terapija ne daje rezultate. Drugi je da se simptomi potpuno povlače poslije dužeg odmora. Ovo drugo posebno je važno jer govori da trajne promjene na tkivima nisu nastupile, usprkos dužini trajanja simptoma.
Kumulativni stres se može u ovom slučaju pokušati smanjiti na dva načina. Prvi podrazumijeva pregled s ciljem procjene pokretljivosti svih zglobova na donjim ekstremitetima (kukova, koljena, gležnjeva), jer krutost jednog ili više njih direktno i značajno povećava stres na tibijalis, te potom fokusirano vježbanje s ciljem uklanjanja te krutosti (iz našeg iskustva kuk i gležanj su najčešće u problemu). Drugi je promjena tehnike trčanja u suradnji sa atletskim trenerom specijaliziranim za sprint. Iako zvuči jednostavno, promjena načina na koji se trči u sprint ili mijenja pravac kretanja zahtjeva vrijeme i fokus, kao i stručno vodstvo.
