U moru shvaćenih i neshvaćenih inovatora, onih koje su ismijavali ili hvalili, onih koji su stekli velike pare svojim izumima i pronalascima našao se i Rudolf Diesel, nažalost poznat osim po svom revolucionarnom otkriću i kao čovjek koji od tog izuma nije stavio ni lipice u džep. A da je po svakom motoru dobio marku, dvadeset generacija nasljednika ne bi ništa trebalo raditi, nego bi samo uživali, a u novčaniku bi nosili Rudijevu sliku. Dakle, Rudi je patetntirao diesel motor, daleke 1895. godine, nakon godina mukotrpna rada. Ako me sjećanje ne vara, negdje sam vidio fotografiju s prvim diesel motorem ispod koje je pisalo da je blok za njega izliven u našem Torpedu. Ako je tako, bravo dečki iz onog doba, a neka bude sram sve one političare koji su uništili mehaničku industriju u ovoj regiji, s tako dobrim korjenima pravih majstora. Vratimo se Rudiju! Izgled onoga što je zaklopotalo pred više od sto godina, nije odavao neku veću primjenu, bar ne u autoindustriji. Veliki nezgrapni stroj imao je dvadeset tisuća kubika i dvadeset konja, a broj okretaja u minuti mogao se mjeriti otkucajima srca zaljubljenog pubertetlije. No, već tada je bilo jasno da, iako ima glavne sastavne dijelove gotovo jednake benzinskom motoru, može postati dobra konkurencija bratu benzincu, a u nekim segmentima može biti i bolji. Za razliku od benzinskog motora, kojemu je "struja" za rad neophodna, tj. smjesa benzina i zraka se u cilindru konstantno pali pomoću iskre na svjećici, dieselu malo struje, tj. topline na žarnoj niti grijača treba samo u početku prilikom paljenja, a kasnije visoki tlakovi u cilindru toliko zagriju naftu ( ili stručnije, plinsko ulje), da se ona pali sama od sebe. Kako je već rečeno bitni dijelovi motora kao blok, glava, radilica, klipovi su uglavnom isti, ali moraju biti puno čvršći i jači, zbog većih naprezanja i tlakova. Kao pogonsko sredstvo na motornim vozilima dieseli su dugo bili u drugom planu, no shvaćanje da nailazi energetska kriza nagnalo je proizvođače kamiona da pokušaju te motore uvaliti u svoje proizvode. Odmah se pokazalo da su puno izdržljiviji, jači i da imaju manju potrošnju. Sve su to budno pratili Mercedesovi inžinjeri i poučeni iskustvima, prvi ugradili dizela u putnički automobil. To je bio pravi bum! Pored industrijskih postrojenja, brodova i vlakova, počinje njegova vladavina i na cestama. A kada se pojavio Golf s diesel motorem, nijedna dilema više nije postojala. Mic po mic, i ostali proizvođači su svoje automobile kao varijantu počeli opremati naftašima. Kad su naši skužili da se, umjesto jeftine nafte, u rezervoare može stavljati još jeftinije lož ulje, Golfovi dizeleši su se danima čekali pred vratima salona. No, treba naglasiti, iako je to jasno, da ukoliko ste uhvaćeni u takvoj raboti, riskirate velike kazne, a nikada ne znate kad će vas zaustaviti. Osim toga, lož ulje nije takve čistoće, pa češće treba mijenjati filter nafte. Vlasnicima novih generacija diesel motora, to ne smije doći ni na kraj pameti. Još nam je u sjećanju afera sa "prljavom" naftom, ne od mehaničke prljavštine, nego viška sumpora. To je zaista pogubno za tako visokosofisicirane motore i uređaje. Iako su konstruktori shvatili da dolazi vrijeme kad će dizeli nadvladati benzince, to nije išlo baš lako. Prvi naftaši su bili bučni, neudobni za vožnju, dimili su i smrdjeli. Drugim riječima, bili su prava smrdljiva kovačnica. No uvidjevši dobru zaradu, inžinjeri su dobili zadatak da te motore pripitome i kultiviziraju, tj. da ostanu sve pozitivne karakteristike, a eliminiraju loše. Kao motor budućnosti, koji će zadovoljavati ekološke norme i imati najmanju moguću potrošnju, isključivo se spominje diesel. Pred neki dan legendarni šef Vokswagena, Piech, inače unuk slavnog Ferija Porschea, koji je konstruirao nezamjenjljivu Bubu, dovezao se na svoj posao zadnji dan prije mirovine u automobilu ( mada bi se moglo diskutirati o tom nazivu, iako ima četiri kotača), čija je potrošnja ispod litre nafte na sto kilometara. Led je probijen. Iako ima mjesta samo za dvoje, a vozilo ima tristo kila i motor od tristo kubika, budućnost je počela. A današnji diesel motori raznih proizvođača predu kao mačkice i jedino vas prvo jutarnje paljenje, kad je malo više bučan, može podsjetiti da vozite dizela. Troma ubrzanja postala su stvar prošlosti, a ako je motor opremljen turbopuhalom, tj. uređajem koji dodatno nabija zrak u cilindre ili intercoolerom, koji ga hladi tj. "smanjuje", da ga se čim više može nagurati, benzici vam na semaforu jedino mogu pročitati broj sa zadnje registarske pločice. Common rail sistem više nije nikava novost. On održava konstantni tlak u centralnoj cijevi od preko tisuću bara i nafta samo čeka signal iz elektronike da špricne u tisućinki sekunde i to u nekoliko faza, kako bi rad motora bio čim "mekši". U zadnje vrijeme nestaje i famozna "boš pumpa", pa svaka dizna ima na sebi pumpicu. Sve u cilju smanjenja potrošnje i uglađivanja rada motora. I dok Amerikaci ne mare za dizelaše, ostala svjetska proizvodnja diesela polako nadmašuje benzince. Slobodno dajte svoj doprinos!