Veliki butni mišić, četveroglavi mišić natkoljenice ili kvadriceps. Evolucijski biolozi naglašavaju kako je upravo zbog male promjene u anatomiji ovog mišića došlo do uspravnog hoda naših predaka, a kao posljedica te promjene i do svega što je čovjek učinio kasnije. Razlika između kvadricepsa u čimpanzi i našeg jedva je zamjetna, no njeni učinci zaista su golemi. Dilemu je li kvadriceps jedan mišić sa četiri svoja dijela (glave) ili su to četiri različita mišića sa zajedničkim hvatištem ostaviti ćemo po strani. Ono što jest važno je njegova kompleksna funkcija u pokretanju ljudskog tijela, koja zna biti praćena mnogim ozljedama, oštećenjima i kroničnim stanjima. Čini se da uspravno hodanje u kombinaciji sa nekim novijim civilizacijskim tekovinama nije uvijek i samo prednost. Kvadriceps prelazi preko dva zgloba. Svoje gornje hvatište pronalazi iznad zgloba kuka, a donje na goljenici, ispod koljena. To znači da je on jedan od glavnih aktera u podizanju noge od podloge pri hodanju i to u samom zglobu kuka. S druge strane on je glavni (i jedini) opružač koljena, što opet znači da je nezamjenjiv pri hodanju, a naročito uzbrdo i nizbrdo (kao i kod savladavanja stepenica). Uz to, njegova je funkcija stabilizacija kuka i donjeg dijela trupa pri bočnim kretanjima, kao i pri naglim promjenama smjera. Apsolutno je nezamjenjiv u sportovima kojima dominiraju trčanje (atletika) i udarci nogom, bilo lopte (nogomet), bilo protivnika (borilačke vještine). Upravo u pojedinim sportskim aktivnostima, funkcija kvadricepsa je u tolikoj mjeri isprepletena sa funkcijom mišića prepone i trbušnih mišića, da u praksi često nalazimo kombinirane ozljede nekih ili svih navedenih. Donji dio kvadricepsa posebno je zanimljiv. U njemu se sve četiri glave spajaju u zajedničku tetivu koja se najprije učvršćuje na pateli (iveru), maloj slobodnoj kosti "uloženoj" u kvadriceps. Potom se od patele do goljenične kosti proteže nastavak te tetive. Sama je patela sa donje svoj strane obložena hrskavicom, s kojom klizi po žlijebu na butnoj kosti, služeći na taj način kao mjesto loma sila pri pokretanju. Ta je funkcija slična mjestu na kojem je klackalica pričvršćena na svoj nosač. Upravo ta činjenica patelu i njezinu bližu okolinu čini posebno osjetljivom, a poglavito ako zamislimo da gotovo kompletna težina tijela pri pokretanju prolazi kao sila kroz tetivu i koščicu širine jedva nekoliko centimetara. Neka istraživanja u Americi govore da bolovi uzrokovani problemima sa ekstenzornim sustavom koljena čine više od trećine svih posjeta ortopedima, što zorno pokazuje opterećenje i osjetljivost prednjeg dijela koljena. Najčešće ozljede kvadricepsa su svakako parcijalne rupture, odnosno djelomična puknuća mišića i njegova istegnuća. Nešto rijeđi u nesportaša, gotovo su pravilo u aktivnih sportaša. Skoro da i nema nogometaša, atletičara ili rukometaša koji barem jednom nije iskusio bol od istegnutog mišića. Osim njih, nisu rijetki bolovi na hvatištima tetiva, bilo gornjoj na kuku, bilo onoj donjoj, na koljenu. Posebice je na koljenu osjetljiv prijelaz kvadricepsa na patelu, kao i hvatišta tetive za patelu i goljenicu, a tome je tako zbog prijelaza sila iz jednog mekšeg u tvrđe tkivo, te mikrotrauma koje se zbrajaju, te na kraju pokazuju kao zrela i razvijena ozljeda. Nagnječenja praćena hematomima također nisu rijetka. Principijelno svaki udarac može izazvati ozbiljnu kontuziju, zajedno sa puknućem krvnih žila i velikim hematomom. Manja istegnuća prolaze sama po sebi i bez nekog posebnog liječenja, tek uz nešto mirovanja ili izbjegavanja tjelesne aktivnosti. S druge strane veće ozljede zahtijevaju ozbiljniji pristup, o čemu više u slijedećem broju Burze.