Laringealna paraliza je stanje kod kojeg je došlo do oštećenja rekurentnog laringealnog živca. Normalno taj živac inervira grlo tako da se otvara prilikom udisaja. Kod paralize tog živca, otvor je uži nego normalno što znači da je protok zraka pri udahu manji. Laringealna paraliza može biti prisutna samo sa jedne ili sa obje strane grla. Ovako smanjen unos kisika u početku stvara smetnje samo kod pojačane potrebe za kisikom kao kod npr. trčanja. Bolesna životinja ovaj nedostatak kisika kompenzira tako da počinje dahtati kako bi povećala unos kisika, što može dovesti do oticanja grla i dodatnog suženja prostora za prolaz zraka. Što zapravo uzrokuje paralizu ovog živca nije sasvim poznato. Znamo da se ovo oboljenje javlja kao prateći simptom kod nekih hormonalnih poremećaja (smanjena funkcija štitnjače) te kod lezija mozga, no u većini slučajeva uzrok ostaje nepoznat. Jedan od mogućih uzroka je svakako i trauma vratnog područja. Bolest je kod nekih pasmina pasa, a u tu skupinu spadaju sibirski haski i engleski buldog. Kod ovih pasa obično se radi o obostranoj paralizi. Pridobljenu Laringealnu paralizu viđamo uglavnom kod starijih pasa i to pripadnika velikih pasmina iako se može javiti kod psa bilo koje veličine. Najčešće se radi o psima starijim od 9 godina, a pasmine kod kojih se kod nas srećemo sa tim problemom su zlatni retriveri i labradori, new faundland, irski seter, doberman, njemački ovčar, boxer i njemačka doga. Od manjih pasmina pasa oboljenje se javlja kod west highland teriera, engleskih buldoga, pudli i koker španijela. Osim pridobljene laringealne paralize postoji i urođena. Ovaj oblik praktički je rezerviran za pse pasmina boxer, engleski buldog, rotwailer i sibirski haski. U slučaju urođene laringealne paralize simptomi se javljaju već u starosti od 2 godine. Radi se o vrlo neugodnom problemu kod kojeg pas ne može doći do zraka, vidne sluznice postanu plave te čak može doći i do gušenja. Klinička slika kod ovog oboljenja razlikuje se ovisno o stupnju oštećenja. Ponekad dolazi samo do promjene glasa psa, glasnog disanja, a sa vremenom to može progredirati te se javlja dahtanje, kašalj i to posebno kod fizičkog napora ili vlažnog vremena. Vlasnici obično primjete da nešto nije u redu kada se kod disanja pojavi specifičan šum kojeg nazivamo stridor, a javlja se kod udaha. Simptomi su izraženi samo onda kada je životinja uzbuđena pa je dijagnoza utoliko otežana. Konzervativno liječenje se sastoji uglavnom u tome da pokušamo spiječiti one situacije kod kojih je potreba za kisikom povećana. Takvog psa ne možemo istrčavati, on mora mirovati, a kada se uzbudi treba ga pokušati umiriti. Mogu se davati lijekovi koji će smanjiti oteklinu laringsa.