Za početak se malo ugrijmo! Sahara. Plus pedeset. Beduin hoda pustinjom i odluči iznaj­miti devu. U prvoj oazi zajaši mu­šku devu i krene. Ali što je vrijeme omicalo, životinja ide sve sporije. Sva sreća u drugoj oazi natpis "Servis za deve", pa se požali majstoru kako je prespora. Stavite je na kanal, kaže majstor, pa onda s dvije cigle udari devu po genitalijama. Isti čas deva pojuri poput metka. Kako ću je sad stići, zabrinuto će beduin? Nema problema, stanite i vi na kanal!

No mi se danas bavimo le­dom, koga, na sreću u Primorju još nema.

Živimo u vrijeme kad s već i našim cestama voze “pametni” automobili, tj. oni koji posjeduju takvu tehnologiju da ispravljaju greške vozača, pa bez obzira na njegove komande, elektronika djelomično preuzima kontrolu nad vozilom, i tako oduzima gas, koči ili odblokira kočenja pojedine kotače, ispravlja putanju vozila i slično sve u cilju sigurnosti. Kod takvih vozila tehnika i vozač dijele posao. Ali u go­to­vo 95 posto naših automobila jedini faktor je čovjek za vola­nom. Osnovno pravilo je da na zaleđenoj i skliskoj podlozi ne smije biti naglih pokreta ni ruku ni nogu, to znači pokreti vola­nom moraju biti odmjereni, a noge ne smiju biti nervozne, pa naglo stiskati gas ili kočnicu. Vozilo je lako ubrzati na svakoj podlozi kad se već krene s mjesta, ali treba odmah znati da će ga trebati zaustaviti. Ako je led na cesti, možete pritiskati pedalu kočnica kao konj, ali efekta ne­ma, to jest može ga biti u vidu udaranja u drugi auto ili slijetanja s ceste.

Pedala kočnice mora se stis­kati takvom silom koju možemo usporediti pritiskanjem friškog jajeta do granice pucanja ljuske. U nordijskim zemljama to je bio dobar trening u prošlim vremenima. No izmišljen je ABS, sustav koji sprječava blokiranje kotača, ali ni on nije svemoguć, ako na kliskoj podlozi vozite bedasto brzo. Neki koji nemaju ABS-a simuliraju njegov rad, tako da koče na “rate”, odnosno kočnicu ne stisnu odjednom, nego je “pumpajući” pritišću i ot­puštaju. Do neke mjere i to je ko­risno, ali samo elektronika zna “pročitati” kada će se pojedini ko­tači zablokirati ili odblokirati.

Led se, dakle, može stvoriti na cesti padom temperature, na zaostaloj vodi na cesti, od neo­čišćenog snijega, poslije dobrog izglađivanja i učvršćivanja kota­čima automobila. I najgore kao posljedica ledene kiše. Kod ove posljednje situacije, neki pak očekuju dolazak kamiona s pije­skom, prije nego nastave vožnju, jer badave sav vaš oprez, ako se na cesti nađe neko “tko može sve” pa i prkositi prirodnim zakonima vremena i fizike. Ka­sno je onda reći da ste mogli pri­čekati negdje sa strane. No, i kretanje s mjesta na zaleđenoj podlozi može biti prava mora. Mislite li da će ujutro doći do takvih problema, nemojte se par­kirati tako da ste na braniku drugog automobila ili tik do zida. Možda će baš to biti presudno za eventualne poteškoće. Ponekad se ne može krenuti naprijed, a može nazad i obratno. Ako je baš tako sklisko, nemojte davati jaki gas, jer će se kod tako velikih okretaja motora i kotača, oni vrtjeti u prazno. Nasuprot tome, la­ganim gasom i pravilnim doziranjem gas-kvačilo, vjerojatno ćete se izvući iz nevolja. Ipak pripazite da ne bi proklizilo kva­čilo. Ako auto ne kreće u prvoj, ubacite u drugu. Tada kotači ne­maju takvo snagu da mu odmah prokliznu.

Osim pijeska i stare deke koja se može staviti pod kotače, po­maže i okolna publika koja se u pravilu nađe oko auta i pametuje što bi trebalo učiniti. Iscrpite li sve mogućnosti, ispustite zrak iz guma na kotačima do pola, ukrcajte čim više spomenute publike u auto, pa čak i na blatobrane pogonskih kotača da bude čim veći pritisak kotača i na podloge i krenite. Prije nego to dru­štvo odvedete na pijaču, stanite n a pumpi i dopunite gume, jer je sada vaš auto izrazito nestabilan. Sad su svi zadovoljni, a sutra pazite. Da vas žena ne stavi na kanal, jer je zakasnila na posao.