Za početak se malo ugrijmo! Sahara. Plus pedeset. Beduin hoda pustinjom i odluči iznajmiti devu. U prvoj oazi zajaši mušku devu i krene. Ali što je vrijeme omicalo, životinja ide sve sporije. Sva sreća u drugoj oazi natpis "Servis za deve", pa se požali majstoru kako je prespora. Stavite je na kanal, kaže majstor, pa onda s dvije cigle udari devu po genitalijama. Isti čas deva pojuri poput metka. Kako ću je sad stići, zabrinuto će beduin? Nema problema, stanite i vi na kanal!
No mi se danas bavimo ledom, koga, na sreću u Primorju još nema.
Živimo u vrijeme kad s već i našim cestama voze “pametni” automobili, tj. oni koji posjeduju takvu tehnologiju da ispravljaju greške vozača, pa bez obzira na njegove komande, elektronika djelomično preuzima kontrolu nad vozilom, i tako oduzima gas, koči ili odblokira kočenja pojedine kotače, ispravlja putanju vozila i slično sve u cilju sigurnosti. Kod takvih vozila tehnika i vozač dijele posao. Ali u gotovo 95 posto naših automobila jedini faktor je čovjek za volanom. Osnovno pravilo je da na zaleđenoj i skliskoj podlozi ne smije biti naglih pokreta ni ruku ni nogu, to znači pokreti volanom moraju biti odmjereni, a noge ne smiju biti nervozne, pa naglo stiskati gas ili kočnicu. Vozilo je lako ubrzati na svakoj podlozi kad se već krene s mjesta, ali treba odmah znati da će ga trebati zaustaviti. Ako je led na cesti, možete pritiskati pedalu kočnica kao konj, ali efekta nema, to jest može ga biti u vidu udaranja u drugi auto ili slijetanja s ceste.
Pedala kočnice mora se stiskati takvom silom koju možemo usporediti pritiskanjem friškog jajeta do granice pucanja ljuske. U nordijskim zemljama to je bio dobar trening u prošlim vremenima. No izmišljen je ABS, sustav koji sprječava blokiranje kotača, ali ni on nije svemoguć, ako na kliskoj podlozi vozite bedasto brzo. Neki koji nemaju ABS-a simuliraju njegov rad, tako da koče na “rate”, odnosno kočnicu ne stisnu odjednom, nego je “pumpajući” pritišću i otpuštaju. Do neke mjere i to je korisno, ali samo elektronika zna “pročitati” kada će se pojedini kotači zablokirati ili odblokirati.
Led se, dakle, može stvoriti na cesti padom temperature, na zaostaloj vodi na cesti, od neočišćenog snijega, poslije dobrog izglađivanja i učvršćivanja kotačima automobila. I najgore kao posljedica ledene kiše. Kod ove posljednje situacije, neki pak očekuju dolazak kamiona s pijeskom, prije nego nastave vožnju, jer badave sav vaš oprez, ako se na cesti nađe neko “tko može sve” pa i prkositi prirodnim zakonima vremena i fizike. Kasno je onda reći da ste mogli pričekati negdje sa strane. No, i kretanje s mjesta na zaleđenoj podlozi može biti prava mora. Mislite li da će ujutro doći do takvih problema, nemojte se parkirati tako da ste na braniku drugog automobila ili tik do zida. Možda će baš to biti presudno za eventualne poteškoće. Ponekad se ne može krenuti naprijed, a može nazad i obratno. Ako je baš tako sklisko, nemojte davati jaki gas, jer će se kod tako velikih okretaja motora i kotača, oni vrtjeti u prazno. Nasuprot tome, laganim gasom i pravilnim doziranjem gas-kvačilo, vjerojatno ćete se izvući iz nevolja. Ipak pripazite da ne bi proklizilo kvačilo. Ako auto ne kreće u prvoj, ubacite u drugu. Tada kotači nemaju takvo snagu da mu odmah prokliznu.
Osim pijeska i stare deke koja se može staviti pod kotače, pomaže i okolna publika koja se u pravilu nađe oko auta i pametuje što bi trebalo učiniti. Iscrpite li sve mogućnosti, ispustite zrak iz guma na kotačima do pola, ukrcajte čim više spomenute publike u auto, pa čak i na blatobrane pogonskih kotača da bude čim veći pritisak kotača i na podloge i krenite. Prije nego to društvo odvedete na pijaču, stanite n a pumpi i dopunite gume, jer je sada vaš auto izrazito nestabilan. Sad su svi zadovoljni, a sutra pazite. Da vas žena ne stavi na kanal, jer je zakasnila na posao.
