Kalcifikate u tetivama dijelimo na degenerativne i reaktivne. Prvi su dio prirodnog procesa cijeljenja u tijelu i rijetko stvaraju probleme, dok kod drugih ne možemo sa sigurnošću odrediti uzrok njihova nastanka, te češće uzrokuju bolove i ograničenje kretnji u zglobovima. Kako se reaktivni kalcifikati najčešće pojavljuju unutar tetivnih spletova ramena, najviše iskustva, kao i ponajviše znanstvenih radova obrađuje upravo njihovo liječenje. Kada se RTG ili ultrazvučnom dijagnostikom utvrdi kalcificirajuća tendinopatija u ramenu, valja učiniti i fizikalni pregled, koji će pokazati korespondiraju li simptomi sa nalazima. Pojednostavljeno, tek valja utvrditi da li pronađeni kalcifikat uzrokuje simptome zbog kojih pacijent traži pomoć. Nije svaka bolnost u ramenu uzrokovana kalcifikatom, niti je njegov pronalazak znak da smo otkrili uzrok bolova. Liječenje slijedi tek kada je kompletan dijagnostički postupak završen. Iako bi bilo najbolje kada bi smo nekom terapijskom metodom mogli naprosto ukloniti kalcifikat, to je u praksi teško, a često i nepotrebno. Većina kalcifikata ima tri svoje faze kroz koje prolaze spontano- faza nastanka, mirovanja i resorpcije. Gotovo svi kalcifikati tijekom dugog vremena spontano nestanu. Tako i terapija ide u smjeru smanjivanja simptoma, te održavanja ili poboljšanja pokretljivosti zgloba, u ovom slučaju ramena. Primarno liječenje započinje sa fizioterapijom, koja se u posljednje vrijeme zasniva na tehnologiji lasera i ultrazvuka, kojima se može pridodati i elektroterapija, magnetoterapija, te neke metode termoterapije, svakako uz adekvatne vježbe. Još su austrijski liječnici prije nekoliko godina jasno pokazali da upravo ultrazvuk direkno utječe na smanjivanje simptoma kod kalcificirajućih tendinopatija. Laserskom tehnologijom, koja se u posljednjem desetljeću naglo razvijala, koristimo se u svrhu analgezije. Sve u svemu kod više od 70% tretiranih pacijenata uobičajeni fizioterapijski postupci donesu željeno olakšanje, te nestanak ili bitno smanjenje nelagode vezane uz kalcifikat. U koliko fizioterapija ne donese željene rezultate, uobičajeno se bolovi nastoje sanirati injekcijama kortizona. Postupak poznatiji kao „blokada“ ima svoje dobre i loše strane. Iako kod određenog broja pacijenata može naglo i brzo smanjiti bolnost, rijetko su efekti ove terapije dugotrajni. Terapija udarnim valom relativno je nova metoda kojom se putem fokusiranih zvučnih pulseva nastoji pokrenuti prirodni proces cijeljenja u tretiranom području, a time i reapsorpcija kalcifikata u ramenu. Valja naglasiti da se ona primjenjuje tek poslije neuspješno sprovedene klasične fizioterapije, te nakon neuspjeha ostalih konzervativnih metoda liječenja. Uobičajeno se koristi kao alternativa operativnim zahvatima i zbog toga što je vrijeme oporavka poslije nje kratko. Zbog svoje uspješnosti i jednostavnosti primjene, ova metoda polako postaje standard u liječenju upravo kalcificirajućih tendinopatija. U prošlosti, za dezintegraciju kalcifikata koristila se i terapija x-zračenjem, odnosno RTG zrakama. Iako i danas ponekad susretnem ljude koji svjedoče da im je takav vid terapije pomogao kada su svi ostali pokušaji bivali neuspješni, taj je postupak napušten poradi mogućih ozbiljnih nuspojava zračenja. Lavaža je metoda „ispiranja“ kalcifikata fiziološkom otopinom, odnosno slanom vodom i to kroz dvije igle koje se uvode u neposrednu blizinu kalcifikata. Postupak sprovodi liječnik ambulantno i to samo onda kada je kalcifikat u tekućoj fazi. Operativnom liječenju pristupa se kada su sve ostale metode liječenja pokušane bez uspjeha. Dva su najčešća zahvata. Prvi je artroskopija, te je kod njega, poradi malih ulaznih rana i manje štete za okolna tkiva postoperativni oporavak relativno brz. Drugi je operacija na otvorenom ramenu, te je postoperativni oporavak bitno duži no kod artroskopije.