Maligni tumor jednjaka, prije svega najčešći karcinom, teško je izlječivo oboljenje. Izuzev kirurške terapije, teško je reći da je bilo koji drugi oblik liječenja značajnije efikasan. Karcinom jednjaka nastaje iz mnogoslojnog pločastoga epitela jednjaka. Rijeđe nastaje iz cilindričnog epitela prijelaza u želudac. Najčešće karcinom jednjaka se razvija u donjoj trećini jednjaka, dok se u srednjem i gornjem dijelu jednjaka razvija puno rijeđe. Kliničkom slikom dominira disfagija-smetnja gutanja (isprva krute hrane, kasnije i tekuće). No disfagija jače razvijena najčešće znači jače razvijeni karcinom. Tada je svaka terapija, pa i kirurška slabih izgleda na izlječenje. Zato i kod najmanjih smetnji gutanja, treba činiti Oesophagoscopiu, i najmanje promjene na sluznici treba patohistološki bioptirati, te na taj način postaviti dijagnozu ranih stadija karcinoma. Dakle, efikasno liječenje jeste kirurško liječenje, i to ranih stadija, kada još nema niti lokoregionalnih niti udaljenijih metastaza. Operacija je obično klasična. Radi se o resekciji "do u zdravo" oboljeloga dijela jednjaka. Često se odstranjuje cijeli jednjak, sa okolnim limfnim čvorovima. Kod Tlm i Tlsm stadija, može se u dobrim medicinskim centrima raditi i lokalno odstranjenje karcinoma, ali dijagnoza ranoga stadija mora biti veoma precizna. Neki terapeuti preoperativno provode i radioterapiju (zračenje), koja se redovito provodi kod uznapredovalih stadija T 3 (sa lokalnim ili udaljenijim metastazama). U uznapredovalim stadijima, nekada se čine i palijativni zahvati redukcije tumora da se osigura prolaz hrane jednjakom. U nekim se slučajevima postavljaju tubusne proteze, da bi hrana mogla prolaziti u želudac. Kemoterapija u karcinoma jednjaka, za sada nema značajnijih rezultata. Zbog teške i neizvjesne terapije karcinom jednjaka treba rano dijagnosticirati. To se može postići masovnom primjenom oesophagoscopie, kod svih koji imaju smetnje gutanja, ili jače nelagode u prsima.