Pacijenti najčešće osteoartritis doživljavaju kao „trošenje hrskavice“ u zglobu, te je njihov interes okrenut traženju načina i metoda koje mogu „obnoviti“ tu istu hrskavicu. U tom smislu valja reći da danas ne postoji lijek, tableta, injekcija ili kakav drugi aktivni kemijski ili biološki agens koji dokazano obnavlja zglobnu hrskavicu napadnutu artrozom. Pojedine metode poput ubrizgavanja uzgojenih stanica hrskavice u sam zglob mogu pomoći kod nekih slučajeva, kao što kod jednog dijela oboljelih može u nekoliko popraviti stanje uzimanje preparata na bazi glukozamina. No adekvatno liječenje zasniva se na kompleksu drugih terapijskih metoda i uključuje lijekove, fizioterapiju, te operativne zahvate. Lijekovi koji se koriste u liječenju artroze primarno su simptomatski i dijele se u tri skupine- analgetici, nesteroidni protuupalni lijekovi i kortikosteroidi. Njihovu dozu, dužinu primjene, te sve ostale terapijske parametre neizostavno treba odrediti liječnik, ni u kom slučaju pacijent samostalno. Sa fizioterapijom u najširem smislu treba započeti odmah po poistavljanju dijagnoze. Cilj je što je ranije moguće smanjiti ili ukloniti simptome, te uspostaviti i održati maksimalnu moguću funkciju zgloba i okolnih mekih tkiva. U tom smislu, a u zavisnosti od nivoa simptoma i stupnja same artroze koristimo ledenu terapiju, elektroterapiju, magnetoterapiju, laser, ultrazvuk, tople procedure, a u novije vrijeme i tzv. udarni val. Poseban dio fizioterapije je i kinezioterapija, dakle vježbanje i uopće program trajne fizičke aktivnosti za oboljele. I dok je u početku liječenja važno održati obim pokreta u zahvaćenom zglobu, kasnije, a po smirivanju simptoma, važno je zadržati trajnu i odgovarajuću fizičku aktivnost koja mora zadovoljiti dva zahtjeva: ne smije dodatno ozljeđivati već oštećenu hrskavicu, a u isto vrijeme mora omogućiti održavanje snage i fleksibilnosti mišića, te cirkulaciju zglobne tekućine, a s njom i prehranu same hrskavice. U zavisnosti od stanja zahvaćenog zgloba, zavisiti će i prepopručena fizička aktivnost. Valja napomenuti da smo napustili princip isključivo poštednog režima života kod oboljelih od artroze i to stoga što su istraživanja na većem broju oboljelih tijekom dužeg vremenskog perioda pokazala da oni pacijenti koji se bave fizičkom rekreacijom (dakle, i dalje „troše“ svoju hrskavicu), u odnosu na one koji su fizički neaktivni (dakle, ne „troše“ hrskavicu), imaju dva puta manju šansu doći u stanje koje zahtjeva operativni zahvat, te imaju ukupno manje simptome u odnosu na poštednu grupu. Iako se to može činiti kotradiktornim, valja napomenuti da hrskavica, iako bez mogućnosti klasične regeneracije, nije mrtvo tkivo, već živi organ za čiju je adekvatnu funkciju potrebna fizička aktivnost, te je važno preostali dio hrskavice u zglobu održavati u punoj funkciji.Banjsko liječenje, odnosno skup metoda koje se primjenjuju stacionarno u toplicama može biti od pomoći kod osteoartritisa. Kombinacija već spomenutih fizioterapijskih procedura zajedno sa hidroterapijom, te balneoterapijom mogu pomoći u bržem smirivanju simptoma. Ipak, pri povratku iz toplica valja nastaviti sa adekvatnom fizičkom aktivnošću, kako bi se postignuto poboljšanje trajno i održalo. Plivanje je dugo smatrano „savršenom“ tjelovježbom za oboljele od artroze kuka i koljena, ponajprije zato što je kod smanjenog obujma pokreta i smanjene snage donjih ekstremiteta, koje prate oštećenja hrskvice, izvođenje pokreta u vodi olakšano. Ipak, neka su istraživanja pokazala kako intenzivno plivanje može, a u nekim slučajevima i neizostavno dovodi do pogoršanja simptoma. Stoga, u koliko se želite baviti rekretivnim plivanjem, a imate artrozu, naročito koljena ili ramena, konzultirajte se sa svojim liječnikom ili fizioterapeutom o tome kako i koliko plivati u vašem konkretnom slučaju, e ne bi li ono pomoglo smanjiti vaše simptome i održalo vas pokretnim, umjesto da vam našteti. To se ne odnosi samo na plivanje, već i na sve ostale pristupe fizičkoj rekreaciji. U slijedećem broju nešto više o operativnim zahvatima kod osteoartritisa.