Mehanizmi nastanka gnojne upale kože u pasa su vrlo kompleksni pa je takvo i liječenje. Takve bolesti najčešći su razlog nezadovoljstva vlasnika veterinarom. Nerijetko se srećemo sa razočaranim vlasnicima koji svojeg psa mjesecima vode na terapiju, a da to nema dugotrajnijeg efekta, te potraže drugo mišljenje. Međutim, moram naglasiti da u ovakvim slučajevima veterinari zaista nisu krivi što liječenje dugo traje, jednostavno zato što se radi o takvim oboljenjima koje je ponekad potrebno tretirati godinama. Dakle, recidivi piodermija su sasvim očekivana stvar i u liječenju treba biti jako strpljiv i uporan. Nažalost, ne postoji čaroban lijek koji bi takve stvari riješio jednom zauvijek.
Liječenje mora biti usmjereno na nekoliko strana - moramo smanjiti bakterijsku floru na koži, ustanoviti eventualne skrivene bolesti koje mogu biti prisutne kod takvih pasa, te ublažiti svrbež.
Takvo liječenje započinjemo kombinacijom nekoliko lijekova koje obično psi uzimaju u tabletama, kako ne bi morali dolaziti svaki dan u veterinarsku ambulantu. Osim davanja tableta, obično vlasniku dajemo upute i za lokalni tretman kože antiseptičkim sredstvima. Uz to, preporučimo hranjenje hipoalergenom hranom, kako bismo smanjili mogućnost alergija.
Ponovno ću naglasiti da je liječenje dugotrajno, a nerijetko je sa pauzama i doživotno. Kod pasa koji pate od ovakvih kožnih problema posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti od buha i krpelja. Naime, dođe li takva bolesna, nadražena koža još u kontakt i sa parazitima, cijela se stvar dodatno zakomplicira.
Panna cotta, tradicionalni talijanski desert iz regije Pijemont, u prijevodu znači „kuhano vrhnje”. Ovaj desert jednostavan je za pripremu, a elegantnog je izgleda i bogatog okusa. Najčešće se poslužuje u restoranima i slastičarnicama, no savršeno uspijeva i u kućnoj radinosti
Od trešanja možemo raditi kompote, džemove, marmelade, likere, rakije, piree, pjenice, umake, voćne salate, torte i kolače… No ipak su najslađe svježe! A ako ih imate viška, isprobajte ovaj brz i ukusan desert – crumble s trešnjama!
Medvjeđi luk – poznat i kao srijemuš, crijemuš, divlji ili šumski luk – raste po sjenovitim i vlažnim šumama, uz šumske putove i potoke, gdje često u gustim populacijama u potpunosti prekriva šumsko tlo. Svi dijelovi biljke su jestivi, a okusom podsjeća na češnjak ili vlasac. No, prilikom berbe treba biti oprezan jer na istim staništima često rastu i otrovne biljke poput mrazovca i đurđice