Dugotrajne remisije su rijetke, izlječenja nepotpuna, a prelazak u trajno kronično stanje vrlo je vjerojatan. Drugim riječima, antidepresivi za cijeli život
Znate li da se nalazimo usred svojevrsne epidemije mentalnih bolesti? Znate li da gotovo polovica stanovništva stalno ili povremeno koristi lijekove za korigiranje psihe? Zanimljivo je vidjeti što se postiže takvim korekcijama. Odnosno, koliko repova ostaje.
Mnogi su vjerojatno čuli da depresija nastaje zbog manjka serotonina u mozgu, što antidepresivi korigiraju. A šizofrenija se povezuje s viškom dopamina, što lijekovi smanjuju. Skandalozno je što su ovakva objašnjenja uzroka mentalnih bolesti formirana nakon što su se pokazali efekti korištenja lijekova. (To je slična logika kao da kažete da vrućica nastaje zbog manjka Aspirina u organizmu.) Jednostavno, trebalo je stvoriti situaciju u kojoj će lijekovi biti bogomdano rješenje. Zbog toga je teorija o viškovima/manjkovima u mozgu svesrdno prihvaćena. Antidepresivi i slični lijekovi preplavili su svijet, piju se poput bombona i pružaju lažnu nadu. Događaju se čudne stvari…
Dakle, liječeći navodne disbalanse u mozgu, zapravo ih stvaramo. Prema analizi Roberta Whitakera, psihijatrijski lijekovi toliko toga mijenjaju da mozak počinje funkcionirati abnormalno. (Podsjećam, upravo abnormalnosti smo htjeli korigirati.) Nije čudno da bolovanja zbog psihijatrijskih uzroka rastu velikom brzinom, pogotovo nakon uvođenja antidepresiva. Stariji liječnici to znaju. Nekada su se hospitalizirani pacijenti s psihičkim problemima vraćali u normalu nakon 6-8 mjeseci. Ponavljanja bolesti bila su rijetka i ograničena.
Kako je instant-oporavak postao prioritet, tabletomanija je i ovdje nadvladala razum. Istina je, neki znakovi poboljšanja sada ponekad nastupaju brže. Ali, dugotrajne remisije su rijetke (jedva 15% slučajeva), izlječenja nepotpuna, a prelazak u trajno kronično stanje vrlo je vjerojatan. Drugim riječima, antidepresivi za cijeli život. Jedan farmakolog s Harvarda javno se zapitao: „Stvaraju li antidepresivi zapravo depresiju?“
Uz to, neke studije su pokazale da je efikasnost antidepresiva i šećernih tableta gotovo identična. Razlikuju se samo po neželjenim reakcijama. Začudo, korisnici ponekad procjenjuju učinkovitost medikamenata upravo po količini nuspojava, makar je to potpuno besmisleno. Jedno ispitivanje je tako pokazalo da su se depresivni pacijenti osjećali „bolje“ nakon korištenja preparata, koji ne moraju biti antidepresivi, ali imaju nuspojave. To je valjda znak da kemikalija djeluje. Iako je placebo efekt dobrodošao, možda je ipak bolje da do njega dođemo manje štetnim metodama.
