Po završenom liječenju i povratku u punu sportsku ili drugu aktivnost, u većini slučajeva potrebno je trajno održavati snagu i fleksibilnost ramenog obruča, vrata i grudnog dijela kralježnice
Sindrom sraza ramena, nastaje kao rezultat ponovljenog i učestalog “uklještenja” mekih tkiva između glavice ramena i koštanog luka iznad nje. U pravilu je uzrok takvih stanja dugotrajna aktivnost s rukom podignutom iznad glave.
Liječenje sindroma sraza započinje nastojanjima da se smiri upalni proces, pa je u prvim danima indicirana intenzivna krioterapija (led), magnetoterapija, elektroterapija, te izometričke vježbe. Nakon nekoliko dana uključuje se liječenje laserom i ultrazvukom, kao i specifične metode manualne medicine. Najvažniji segment fizioterapije svakako je vježbanje. Njemu je za cilj ojačati oslabljene mišiće, a zatim vježbama istezanja, propriocepcije, te repetitivne snage postupno povratiti punu funkciju ramena.
Ukoliko niti adekvatno provedena i uporna fizioterapija ne donese rezultate, moguće je primijeniti i terapiju udarnim valom. Ona djeluje drugačije od klasičnih metoda fizioterapije, intenzivirajući upalni proces, u nastojanju da se potakne cijeljenje oštećenih vezivnih struktura.
Operativni zahvat na rotatornoj manšeti uistinu je posljednja opcija i to onda kada niti jedna druga tehnika liječenja nije donijela zadovoljavajuće poboljšanje. Razlog tome odlaganju svakako je dug postoperativni oporavak, te rijetke, iako moguće postoperativne komplikacije (bolnost, nemogućnost povratka u punu sportsku aktivnost...). Iznimka od ovog pravila je potpuno puknuće neke od tetiva, a najčešće se tu radi upravo o tetivi mišića supraspinatusa.
I po završenom liječenju i po povratku u punu sportsku ili drugu aktivnost, u većini slučajeva potrebno je trajno održavati snagu i fleksibilnost ramenog obruča, vrata i grudnog dijela kralježnice. Osim toga, valja provesti i profilaksu u smislu provjere ispravnosti tehnike šuta, smeča ili izbačaja te njegove korekcije, a sa svrhom rasterećenja ramena od stresa koji se pri toj kretnji događa. Isto tako valja promijeniti tehniku rada u onim profesijama kod kojih je ova ozljeda česta. Sve to nije toliko teško koliko zvuči. Na kraju valja reći da se steznici za rame nisu pokazali učinkovitim u smanjivanju simptoma kod ovog sindroma.
