Za one koji ne znaju, limfa je tekućina koja kola ljudskim organizmom putem limfnih žila i limfnih čvorova. Naime, krv dolazi u sve dijelove tijela i donosi sve što je potrebno tkivima i organima za normalan rad. Tvari koje stanice izluče bilo kao nusprodukt ili kao kemijski spoj za daljnju obradu, izbacuje se u međustanični prostor gdje ga većinom ponovo prikupe male krvne žile i na taj način prenose u krvotok. Manji dio tako nastale tekućine stvara limfu koja dalje putuje limfnim žilama i čvorovima te se ulijeva u krvotok u neposrednoj blizini srca. Limfne su žile vrlo tanke, a za potisak koji gura tekućinu prema srcu koriste energiju rada mišića, kao što to većinom koriste i vene. U određenim slučajevima može doći do većeg ili manjeg zastoja u optoku limfe. Manji se zastoji događaju gotovo svakodnevno. To je, na primjer, onaj nesnosan osjećaj da su nam nakon dužeg stajanja cipele postale preuske. Naravno da se cipele nisu smanjile, već je zbog sile gravitacije, te zbog mišićne neaktivnosti došlo do zastoja limfnog optoka u predjelu stopala i potkoljenice. Takvi se problemi jednostavno riješe tako da se stopala podignu na uzvišenje i nakon kraćeg vremena, sve je opet u normalnom stanju. Trajniji, a s time i ozbiljniji zastoji limfnog optoka mogu se dogoditi kod nekih oboljenja, poslije nekih operativnih zahvata, te kao rezultat spoja više bolesti sa nekretanjem, odnosno mirovanjem. Karakterizirani su velikim i vidljivim otokom jednog dijela ili cijelog ekstremiteta, koji je u pravilu tvrd na dodir. U bilo kojem od tih slučajeva, a u dogovoru sa liječnikom valja sprovesti limfnu drenažu, što je u kratko postupak kojim se nastoji pomoći uspostava normalnog limfnog optoka. U praksi sprovodimo manuelnu ili aparatnu drenažu. Manuelnu čini terapeut pokretima kao kod masaže, ali sa vrlo blagim pritiskom. Aparati drenažu čine upuhivanjem zraka u manšete, te na taj način pritiskom guraju limfu prema srcu. U bilo kojem od ova dva slučaja, trajanje drenaže je oko sat vremena ili duže, te ju treba sprovoditi svakodnevno, a nerijetko i više puta na dan, ne bi li se postigao željeni efekat. Jasno je da sama drenaža mora biti popraćena i adekvatnim cirkulacijskim vježbama, ne bi li se pokušao vratiti u fukciju normalan limfni optok. Sve u svemu, valja biti strpljiv i uporan, te uključiti i druge metode poticanja cirkulacije, poput blage topline, hladnoće, elektrostimulacije, a sve u zavisnosti o kojem i kakvom se oboljenju ili stanju radi. Tijekom posljednjih desetljeća, limfna se drenaža obilato koristi i u kozmetološke svrhe, a poglavito u ublažavanju vizualnog dojma kod celulitisa. Ideja jest da se limfnom drenažom pokuša ukloniti višak tekućine iz tkiva koje okružuju masne naslage, te na taj način smanjiti ukupni obim i veličinu celulitične tvorbe. Rezultati takvog pristupa mogu ponekad biti i prilično fascinantni, no istina je, nažalost, da su oni i kratkotrajni, posebice ako se ne nastoji vježbanjem i adekvatnom prehranom s jedne strane smanjiti količina masnog tkiva, a s druge povećati mišićna masa, te tako omogućiti normalan i stalan protok limfe bez ograničenja. Limfna je drenaža sjajna metoda, no sa svojim ograničenjima kao i bilo koja druga. Možda je bolje reći da je ona tek podrška cijelom nizu drugih fizioterapijskih procedura na putu uspostave normalne funkcije limfnog sustava.