Limun i Huanito

Turski limun uzburkao je duhove, iako cijeli slučaj dje­luje, u najmanju ruku, tragi­komično. Ako to uopće i je slučaj. Činjenice su ove: Li­mun je mjesecima bio jako skup, a onda je turski limun naglo pojeftinio. Onda je Regionalna organizacija za zaštitu potrošača objavila da je turski limun tretiran fung­icidom imazalilom, koji je vrlo opasan i ima kancero­ge­no djelovanje. Iritira kožu i djeluje na reproduktivne or­gane. Kod djece izaziva pro­bleme u središnjem živča­nom sustavu. Kako otrov pro­dire i ispod kore, nije ga moguće odstraniti nikakvim pranjem. Ukratko, ne mo­že­te ga izbjeći. Naravno, ljudi su počeli zaobilaziti limun kao kugu, a većina velikih centara ga je potiho povukla s polica. Iako to nisu morali. Po državnim institucijama i kontrolama, sve je u savr­še­nom redu. Tu počinje tra­gikomedija.

Znate li da se ovaj fung­icid već dugo koristi, a da nitko nije reagirao? (Zap­ravo, trgovački centri potiču njegovu upotrebu, jer se ag­rumi tako daleko sporije kva­re.) Po svemu sudeći, njime se prskaju i naše mandarine. Možda ne cijela pro­izvodnja, ali jedan dio sas­vim sigurno. Dakle, ima li razloga za zabrinutost?

Prema državnim institucijama, zatrovanost se stalno kontrolira i ona je u dopuš­tenim okvirima. Dakle, ništa nezakonito nije se dogodilo. MALO TOKSIČNOG DO­DATKA nije štetno. (Začu­do, nitko ne govori koliko limuna ili mandarina mo­žete pojesti, a da to „malo“ ne postane „puno“.) Tu je bi­tan princip, a ne samo puka deklaracija na proiz­vodima.

Svako normiranje dopuštenih otrova u hrani vuče za sobom brojne probleme. Dakle, štetne su količine otrova od kojih se brzo raz­bolite. Takvim načinom raz­mišljanja, većina teških otrova bez problema se legali­zira. Nikoga ne zanima ako zbog tog istog otrova na­kopate rak ili kakvu drugu boleštinu za nekoliko mjeseci ili godinu dana, jer je uz­ročno-posljedičnu vezu onda gotovo nemoguće dokazati. I nikoga ne zanima da li uz taj otrov konzumirate još i stotinu drugih otrova, koje ste isto pojeli u malim (dopuštenim) količinama. Niko­ga ne zanima što će s vama biti kasnije (kada toksični koktel zasjedne u jetri i drugim organima), bitno je da ste vi živi i zdravi nakon obroka. 

Nikoga ne zanima ni da li jedete koru od jabuke, koja je također „natopljena“ pre­ko svake mjere. Ni da li ži­vite pored baznih stanica mobilnih telefona. Ni zrače­nje CT-a. Ali kada se Huani­to Luksetić pokušava (i uspijeva) izliječiti uljem medicinskog kanabisa, onda je to slučaj za zatvor. Ajmo reći i ovako… da se i dalje bezuspješno pokušavao liječiti uo­bičajenim lijekovima, bio bi bolestan, ali i slobodan čov­jek. Što ćete, takvi su zakoni.