Zbog uskog pojasa na kojem raste i nekontroliranog prekomjernog sakupljanja za potrebe farmaceutske industrije koja je korijen ove trajnice otkupljivala, biljka je došla na kategoriju zaštićenih biljaka Republike Hrvatske

 

Rod Gentiana u Hrvatskoj bilježi čak 13 vrsta i sve se one nazivaju encijanima. Većinom cvatu plavo. No, kada u kontekstu ljekovitog bilja spomenemo riječ encijan, mislimo na biljku latinskog imena Gentiana lutea, visoku trajnicu koja cvate žutim cvjetovima. Druga imena su joj lincura, sirištara, žuti encijan, srčanik, srčenik i sl.

Raste na uskom pojasu od Ćićarije preko Učke, Gorskog kotra i Velebita, očito u planinskom području suhih sunčanih kamenitih livada.

Kod lincure se za ljekovite svrhe koristi korijen. Zbog uskog pojasa na kojem raste i nekontroliranog prekomjernog sakupljanja za potrebe farmaceutske industrije koja je korijen ove trajnice otkupljivala, biljka je došla na kategoriju zaštićenih biljaka Republike Hrvatske.

Dakle, lincura je u Republici Hrvatskoj zaštićena vrsta te se njeni dijelovi ne smiju sakupljati.

Na područjima gdje raste lincura vrlo često raste i biljka bijela čemerika (Veratrum album) koja je izuzetno otrovna biljka. Biljke su svojim habitusom relativno slične neiskusnom oku, a pogotovo u vrijeme kada ne cvatu. Naime, kako se od lincure koristi korijen koji se kopa u rano proljeće ili kasnu jesen kada biljka više ne cvate i većina lišća je suha, vrlo lako može doći do zabune. Korijen čemerike je najotrovniji dio te opasne biljke.

Više-manje sva područja djelovanja za koja se koristi lincura pokriva djelovanje trave ive pa predlažem da nju koristite umjesto sirištare. Kod trave ive bere se nadzemni dio biljke čime se nepovratno ne uništava biljka, a sama biljna vrsta nije zaštićena. Također, za isti spektar djelovanja može se koristiti biljka kičica.

Ako ste ipak lincuru uzgojili iz sjemena ili na neki drugi način došli do vlastite sadnice i potpuno ste sigurni da se radi baš o njoj, za pripravke vam ne treba više od par centimetara korijena. Lincurin korijen debeo je kao palac iili puno deblji. Proteže se uokolo biljke kao rašireni prsti na šaci pa kopanjem desetak centimetara od baze biljke možete otkopati samo jedan krak korijena i njega upotrijebiti bez da u potpunosti uništavate biljku.

A sada za što se taj korijen upotrebljava: zbog jako gorkog okusa vrlo snažno drenira jetru čime potiče metabolizam, pomaže tijelu snažno dignuti imunitet, pomaže kod povišene temperature, problema sa želucom i probavom, otvara apetit…

Upotreba: hidrofilni preparati u obliku čaja i tinkture.

Čaj:  suha žličica samljevenog (sitno isjeckanog) korijena prelije se  šalicom vode, kuha 2 do 3 minute, pusti poklopljeno pola sata, procijedi i pije tokom dana na gutljaje. Gorke tvari prelaze u mlijeko pa nije primjereno za dojilje.

Poznata je i rakija pod nazivom lincura (negdje je zovu i izuvača), radi se na način da se komad  korijena dužine prsta isjecka i stavi u litru domaćeg jakog alkohola. Nakon 15 dana procijedite.

Napomena još jedanput: sve sirištare, svi encijani su zaštićene biljne vrste u Republici Hrvatskoj!