Činjenica je da se presađivanje masnog tkiva i drugih vrsta tkiva u nadomještanju kožnih nepravilnosti koristi već stotinjak godina. Tehnika lipofilinga našla je širu primjenu tek po razvoju usisavanja masnog tkiva (liposukcije). Dr. Illonz iz Pariza, koji je 1978. godine objavio prvi rad posvećen liposukciji, opisao je 1986. godine transplantaciju vlastitog masnog tkiva. Upravo učestale udubine kože koje su se pojavljivale u počecima izvođenja liposukcije, navele su na razmišljanje o njihovoj korekciji ubrizgavanjem masti. Ova metoda osim u navedenom primjeru našla je široku primjenu u području lica. Ova se metoda primjenjuje u mnogim slučajevima, prije svega kod estetskih indikacija: 1. postojanost okomitih bora na čelu između obrva 2. naglašena nazolabijalna brada 3. upali obrazi i postojanost bora na obrazima 4. postojanost poprečnih bora na bradi 5. upali uglovi usana 6. povećanje usnica 7. potonuli ožiljci Lipofiling se izvodi isključivo ubrizgavanjem malih količina masti, stoga se zahvat izvodi i više puta. Nastojimo da pojedinačna doza ne bude veća od 1 ccm, jer tkivo ne može adekvatno opskrbiti krvlju novopridošle masne stanice. Time implantirano masno tkivo odumire i tijelo ga u cijelosti resorbira. Može se pretvoriti u uljnu cistu ili u slučaju razvoja bakterija gnoj. Povećanje grudiju masnim tkivom nije moguće upravo zbog količine masti koju treba transplantirati, a za povećanje ženskih grudiju potreban je volumen najmanje 125 ccm, što sasvim sigurno vodi ka odumiranju masnog tkiva. Daljnji medicinski razlog predstavljaju nakupljanja vapnenastih soli u masnom tkivu, a time se ograničava vjerodostojnost mamografskih nalaza. Za kontrolu sumnjivih područja grudi bilo bi potrebno stalno uzimati uzorke tkiva za histološku analizu.