U Rimu, na Piazzi del Popolo izložena je izložba naziva 'Trash People' iliti po naški, "Ljudi smeća". Tisuću kipova ljudske veličine izloženo je na Trgu i svima im je zajedničko to što su napravljeni od-smeća. Umjetnik, prezimena Schult, kaže da je to izložba nas samih, jer stvaramo smeće i postajemo smeće. Kipovi su bili izloženi u Parizu, Moskvi, na Kineskom zidu, u Kairu, Bruxellesu i brojnim svjetskim metropolama, a nakon Rima sele u Barcelonu, New York i najzad, na Antarktik. Smeće se globalizira. ''Kako piramide iz Gize šalju poruku iz prošlosti, tako ljudi smeća šalju poruku našeg vremena'', kaže autor. A nedavno je u Parizu predstavljeno UN-ovo izvješće Međudržavnog panela za klimatske promjene (IPCC-a). IPCC je UN-ova organizacija koja okuplja 2.500 najuglednijih klimatologa iz 130 zemalja svijeta. Njih 2.500 šest je godina radilo i proučavalo klimu te najzad dalo izvješće. Pružaju do sada najpouzdanije dokaze o vezi između ljudskih aktivnosti i globalnog zagrijavanja; tvrde da je s 95-postotnom sigurnošću moguće zaključiti da je globalno zagrijavanje rezultat ljudske aktivnosti. Gdje je ostalih 5 posto, i tko bi mogao biti alternativni uzročnik, ne želim niti nagađati. Živimo u demokraciji i većina pobjeđuje. Ljudi. Citirajmo malo: Predsjedavajući IPCC-a, Indijac Rajendra K. Pachauri, izjavio je za Reuters: "Nadam se da će ovo izvješće šokirati ljude i vlade kako bi poduzeli ozbiljnije akcije jer zaista ne možete dobiti autentičniji i pouzdaniji znanstveni rad. Stoga se nadam da će ovo biti shvaćeno ozbiljno". Uz te riječi ide gomila brojaka, grafikona i tablica. Primjerice, globalno zatopljenje moglo bi značiti da će 2100. godine temperatura Zemljine atmosfere narasti za između 1,4 i 5,8 stupnjeva Celzija. Paralelno, razina mora mogla bi se podići između 0.09 to 0.88 metara. A onda slijede prognoze i projekcije, tj. plašenje. Rast temperature od 1-2 stupnja C doveo bi do 30 postotnog smanjenja vodenih zaliha u mediteranskim(to smo mi!) te u zemljama Južne Afrike i Amerike. Istodobno, 10-ak milijuna ljudi bi, zbog rasta razine mora, bilo pogođeno poplavama. Pachauri na kraju izjave dodaje i upozorava da je ovo izvješće "daleko ozbiljnije i mnogo više predmetom zabrinutosti" od ranijih izvješća. Dakle, nema više zezanja. I doista, ovo izvješće dobilo je dužnu medijsku pažnju. Do sada smo ovakve prognoze mogli čitati na zadnjim stranicama dnevnih novina, pod rubrikama zanimljivosti. Vidi, tele s dvije glave! Libijac pronađenim listićem dobio na marokanskom lotu! Klimatska katastrofa! Nakon toga slijede vijesti iz sporta i kulture, osmrtnice, crna kronika…A onda prave šokantne novosti: Slovenci i Hrvati u verbalnom sukobu oko pola metra imaginarne granice. Ovaj puta izvješće je bilo objavljeno gotovo na samo početku središnjih informativnih emisija. Poruka je jasna: stvarno, stvarno, STVARNO mislimo OZBILJNO. I odmah su potaknute reakcije: nakon dugog lobiranja Američke grupe za zaštitu životne sredine i potrošača, vlasti San Francisca ovih su dana zabranile plastične vrećice u trgovinama. Ono što je napravio američki grad, Europa će pokušati realizirati do 2010. godine. Namjera je kroz iduće tri godine plastične vrećice zamijeniti vrećicama od recikliranog materijala, no to bi moglo potrajati i duže, budući da treba zbrinuti proizvođače plastičnih vrećica, odnosno njihove zaposlenike, a u pogon pak staviti proizvodnju novih, skupljih, vrećica od papira ili platna. Vrećice su ovdje samo simbol za cjelokupno zagađenje. Jer, što se može s vrećicama, može se i s ostalim proizvodima i proizvodnim procesima. Pitanje je vrlo jednostavno: Zašto se to nije učinilo ranije? Je li bilo potrebno podaviti stotine ili tisuće kitova i nagomilati smetlišta da se bi se prešlo na alternativni način iznošenja krumpira iz dućana? Zašto nam treba umjetnost poput ljudi smeća?