Netko će možda reći da je rak bolest starije generacije i da se od nečega mora umrijeti. To je linija manjeg otpora i alibi za nezdrav život.
Američka Agencija za hranu i lijekove već je prije 3 godine odobrila upotrebu ljudskih stanica raka pri izradi uobičajenih cjepiva. Ovakav način izrade je brži i jeftiniji od uhodane izrade uz pomoć životinja.
Dobro ste pročitali. Ovo nisu istraživanja na razini nekog zaluđenog znanstvenika, koji je malo skrenuo s puta. Ovo je odobrena metoda za široku upotrebu. Naravno, posljedice svega vidjet ćemo u bližoj ili daljoj budućnosti. Da li ubrizgavanje nečega, što je rađeno na bazi stanica raka, može izazvati rak? Igranje životima zbog nižih troškova?
Ovakvih kontraverznih zaokreta, koji su često u suprotnosti sa zdravim razumom, već je itekako bilo. Razmislite o GMO usjevima ili mobilnoj telefoniji. Kao da izviru novi izazivači raka, koje ne želimo ni u snu priznati. Znate, GMO hrana nije nikada ni za što kriva. Cjepiva pogotovo. Samo nas bezobrazno progoni loša sreća.
Moram se opet vratiti na onu studiju, gdje kažu da je 2/3 svih tipova raka rezultat samo loše sreće. Recimo, rak pluća ovisi o pušenju, rak debelog crijeva o prehrani, dok su rak dojke ili prostate većim dijelom rezultat čiste slučajnosti. Čista slučajnost znači da pri diobi stanica dolazi do posve slučajnih mutacija, koje tijelo na vrijeme ne prepoznaje. To je začetak raka. Hm, probajmo malo špekulirati da li je sve slučajnost. Istina je da se mutacije događaju, odnosno stanice raka stvaraju se svakodnevno. Najveću većinu tih stanica „proguta“ obrambeni sustav. To je po teoriji. E, sada, na „slabim točkama“ (koje nikada ne nastaju bez razloga) te mutacije su češće i obrambeni sustav je slabiji. Vjerojatnost fatalne mutacije tu je svakako veća. Drugim riječima, nije samo čista slučajnost.
Rak je sistemska bolest i razvija se na organu, koji je i inače zbog nekih razloga slab. Kod osoba čvrstog zdravlja slabe točke su rijetke i tzv. slučajni ispadi su daleko manje vjerojatni. Odnosno, nije sve baš toliko slučajno. Nije sve u lošoj sreći.
A možemo objasniti i drugačije. Zašto bi priroda stvorila čovjeka, koji će umirati zbog loše sreće? (Mnogi se slažu da bi životni vijek TREBAO BITI dobro preko 100 godina.) Zašto takva loša sreća (rak) najvećim dijelom pogađa samo čovjeka i životinje o kojima se brine čovjek? Netko će možda reći da je rak bolest starije generacije i da se od nečega mora umrijeti. To je linija manjeg otpora i alibi za nezdrav život. Ako skoro pola ljudi umre zbog raka, to nije normalna i slučajna okolnost. Skoro ništa u životu nije slučajno. Pa ni ovo.
