Prvenstveno obolijevaju mlade mace i to one koje se slobodno kreću, te su tako u stalnom kontaktu sa slobodno živućim macama
Panleukopenija ili kako je još zovu, mačja kuga, dobro je poznata bolest svima koji su spašavali ili udomljavali mačiće. Prvenstveno obolijevaju mlade mace i to one koje se slobodno kreću, te su tako u stalnom kontaktu sa slobodnoživućim macama o kojima, na žalost, prečesto nitko ne brine. Upravo direktni kontakt s bolesnom životinjom najlakši je put širenja ovog oboljenja, no treba imati na umu da je uzročnik vrlo otporan virus koji u okolišu može perzistirati mjesecima pa i do godine dana. Takav virusom kontaminiran okoliš, predstavlja veliku opasnost za populaciju mladih mačaka. Zbog toga oboljenje najčešće viđamo na staništima sa većim brojem mačaka, kao i u skloništima za mace ili uzgajivačnicama. Virus izlučuje bolesna maca u svim tjelesnim izlučevinama, a velike količine virusa nalaze se u izmetu bolesne životinje. Virusom neposredno možete zaraziti i vašu kućnu macu koja ne ide van iz stana, ako primjerice ugazite u izmet bolesne mace i na cipelama nesvjesno unesete uzročnika oboljenja u vaš stan...
Bolest se očituje u početku visokom tjelesnom temperaturom, a nedugo zatim počinje povraćanje te se javlja i krvavi proljev. Zbog povraćanja i proljeva dolazi do gubitka tekućine i elektrolita te do brze dehidracije malenog mačjeg organizma. Upravo dehidracija je razlogom relativno visoke stope smrtnosti oboljelih mačaka. Virus koji je uzročnik bolesti, a spada u istu kupinu virusa kao uzročnik parvoviroze u pasa, ulazi u sva tkiva te se razmnožava u stanicama koje se brzo dijele. Stoga dolazi do krvavog proljeva, jer se množi u stanicama crijeva, a zbog replikacije virusa u koštanoj srži dolazi do pada broja bijelih krvnih zrnaca u perifernoj krvi.
Bolest dijagnosticiramo na temelju kliničke slike te krvne slike - naime tipičan nalaz kod ove viroze jest jako nizak broj leukocita koji su napadnuti i razoreni virusom. Liječenje panleukopenije mora biti vrlo intenzivno kako bi bilo uspješno. Neophodna je aplikacija intravenozne infuzije kako bi se maci nadoknadila izgubljena tekućina i elektroliti. Uz to dajemo antibiotike kako bi spriječili pojavu sekundarne infekcije bakterijama. Protiv virusa nema lijeka, dakle na tok bolesti zapravo nemamo utjecaja- terapija je simptomatska.
Teško bolesne mace obično ostaju na stacioniranom liječenju jer je potrebna višesatna intravenozna infuzija dva puta dnevno. Liječenje traje najmanje tri pa sve do desetak dana ovisno o tijeku bolesti. Na žalost, liječenje nije uvijek uspješno, a uvelike ovisi o starosti i kondiciji oboljele mace. Mršavi, slabo hranjeni mačići koji nisu pravovremeno očišćeni od nametnika imaju vrlo nisku stopu preživljavanja panleukopenije.
Jedina prevencija ove bolesti jest pravovremena vakcinacija mačaka. Preporučujemo da se mace cijepe prvi puta u dobi od 12 tjedana, te da se revakciniraju u dobi od 16 tjedana te još jednom nakon godinu dana. Važno je da su mace prethodno očišćene od glista i od buha.
Mace treba cijepiti bez obzira na to da li izlaze van iz stana ili ne – to je najbolja zaštita od ove bolesti.
