Testiranje na zarazne bolesti mačaka danas je dio svakidašnje prakse u veterinarskim ordinacijama. Kada veterinar posumnja da bi vaša maca mogla bolovati od mačje side ili mačje leukemije, preporučit će vađenje krvi i testiranje na obje bolesti. Testovi za FIV (mačju sidu) funkcioniraju na način da u krvi bolesne mace detektiraju antitijela na virus koji uzrokuje bolest. Količina samog virusa u krvi obično nije dovoljna za detekciju, pa su zbog toga konkretno za mačju sidu razvijeni testovi koji detektiraju antitijela. Kako mačji organizam, kada je jednom inficiran, više ne može eliminirati virus iz tijela, smatramo ako su prisutna antitijela, da je prisutan i virus. Antitijela nastaju tijekom infekcije virusom, a stvara ih imunološki sustav bolesne mace.

Nažalost, niti jedan test nije 100 % pouzdan, pa će veterinar nekada preporučiti naknadno testiranje obično s drugom vrstom testa.

Ponekad se javlja problem s detekcijom antitijela koja je mladi mačić dobio od inficirane majke putem mlijeka, a sam nije zaražen virusom. Zbog toga mačiće koji su bili pozitivni na prvom testu, obavezno ponovno kontroliramo kada su stariji od 6 mjeseci, jer se smatra da do te dobi više nema prisutnih maternalnih antitijela.

Razvijeno je i cjepivo protiv ove bolesti, no za sada ne spada u ona cjepiva koja su dio preporučenog programa cjepljenja za mačke. Vrlo je nezgodno što cjepivo zahtjeva trokratnu vakcinaciju, dok je maca mala i zatim ponavljanje jednom godišnje, što je većini vlasnika mačaka uz sva ostala preporučena cjepljenja i financijski vrlo zahtjevno. Također se postavlja pitanje je li cjepivo koje je razvijeno za određeni podtip virusa efektno na različitim lokacijama širom svijeta gdje može doći do infekcije drugačijim podtipom virusa.

Ukoliko je maca nekada u svom životu primila ovo cjepivo, na testiranju za FIV bit će pozitivna, stoga je vrlo važno da nam vlasnik zna točno dati podatke o svim prethodnim cjepljenjima mace.

Osim za mace koje često pobolijevaju, testiranje na FIV preporučujemo i kod nabave nove mace, prije no što se ona pridruži kućanstvu u kojem su zdrave mačke. To je svakako važno ako udomljujete odraslu macu koja je veći dio svog života provela na ulici. Tada su rizici obolijevanja najveći.

Kada jednom znamo da je maca pozitivna na mačju sidu, prvi korak kojeg poduzimamo je sterilizacija (kastracija) bolesne mace kako bismo što uspješnije spriječili daljnje prenošenje bolesti. Kvalitetna prehrana i općenito kvalitetni uvjeti u kojima maca živi svakako su neophodni. Redovito treba brinuti o preventivi za unutarnje i vanjske nametnike. Preporučujemo da se bolesna maca drži isključivo u stanu, a ako imate više mačaka, da ima svoj pijesak za vršenje nužde kao i svoje zdjelice za hranu. Ukoliko posjedujete vlastito dvorište, trebalo bi spriječiti kontakt s vanjskim mačkama.

Kako sam pisala u prethodnom tekstu, kod bolesne mace česte će biti infekcije zbog oslabljenog imuniteta. Na svaki znak bolesti treba potražiti veterinarsku pomoć, jer ćemo lakše izaći na kraj s infekcijom ukoliko se s antibiotskom terapijom započne pravovremeno.

FIV pozitivna maca kod koje se još nije razvila bolest može biti zdrava godinama. Pa čak i nakon razvoja simptoma, uz kvalitetnu njegu i liječenje nastojimo maci pružiti što kvalitetniji život.