Postavljanje dijagnoze, odnosno otkrivanje što točno nije u redu i o kojem se oboljenju ili bolnom stanju radi, zna biti zakučast posao. On zna ličiti na pravu detektivsku priču, sa ponekim preokretom, slijepim ulicama, lažnim signalima i koječim sličnim. U kriminalističkim serijalima koje pratimo na televiziji, razlikuje se postupak otkrivanja počinitelja zločina slavnog detektiva Sherlock Holmes-a koji je sa svojim povećalom hodao londonskim ulicama i onih momaka iz modernih forenzičnih laboratorija opremljenih hi-tech pomagalima, moćnim kompjuterima i tko zna čime sve ne. Tako i u medicini više nismo osuđeni isključivo na pregled liječnika, već i na svu silu dijagnostičkih aparata nove generacije, koji nam pomažu otkriti uzročnika bolova i drugih problema u ljudskom tijelu. Sličnost između postavljanja dijagnoze i detektivskog posla je i u tome što sve te podatke treba obraditi i interpretirati, te na kraju donijeti valjan zaključak. I upravo tu se razlikuju oni dobri i najbolji detektivi, pardon, liječnici. Naime, niti jedna od modernih dijagnostičkih metoda nije nepogrešiva. Gotovo ni jedan novi aparat ne donosi cijelu sliku stanja organizma. Svi oni ispituju mali dio tijela za koji su napravljeni i programirani. Takav je slučaj i sa magnetskom rezonancom. Ona nam uz pomoć moćnih kompjutera pomaže da dobijemo prilično precizne snimke unutrašnjosti ljudskog tijela, bez da uistinu uđemo u njega. A od kada se pojavila, postala je nezaobilazna pomoć kako u ortopediji, tako i u neurologiji, internoj medicini i uopće gotovo svugdje. No, nije nepogrešiva, naprotiv. Statistički gledano točnost ovog postupka je negdje oko 97%, što će reći da se u 3 od 100 pregleda pojavi greška. Upravo zbog te mogućnosti, gotovo nikada se ne oslanjamo samo na jednu dijagnostičku metodu, već na više njih. Kao što iz kriminalistike još uvijek nisu izbacili Holmes-ovo povećalo, pored svih novih tehničkih dostignuća, tako i u medicini običan liječnički pregled ima veliku važnost. Slijedeće priče pokazuju kako to izgleda u praksi. Mladić svojih 26 godina, aktivni sportaš požalio se na bolove u koljenu. Gotovo odmah je upućen na magnetsku rezonancu koja je pokazala da je jedan dio meniskusa oštećen i preporučena mu je artroskopska operacija kao najbolji način liječenja. Zatraženo je i dodatno mišljenje spacijaliste ortopeda, koji je zaključio kako bolove u koljenu ne uzrokuje otkriveno oštećenje meniskusa, već blago istegnuće ligamenta, te preporučio fizioterapiju. Nakon desetak dana, naš je sportaš bio bez bolova i u punom treningu. Momak 24 godine. Poskliznuo se na snijegu i «izvrnuo» koljeno. Ortoped koji ga je pregledao zaključio je da je puknuo prednji križni ligament, te ga uputio na magnetsku rezonancu kako bi to i potvrdio. Nalaz MR-a bio je da je nema puknuća ligamenta, te se prišlo artroskopiji kako bi se očistilo koljeno od evenutalno prisutnog stranog tijela. Tijekom same opracije bilo je vidljivo da je ortoped bio u pravu i da je prednji križni ligament potpuno pukao te zahtjeva plastiku. Naravno, ovo su tek iznimni slučajevi, ali pokazuju bit problema u donošenju dijagnoze u današnjoj hi-tech medicini. Jer tijelo je kompleksan stroj u kojemu jedan nedostatak ne mora nužno uzrokovati probleme, dok drugi može. Pogotovo u slučajevima višestruko prisutnih oštećenja, postaje prava umjetnost otkriti koje je od njih je odgovorno za bolove i tada ga ciljano liječiti.