Štivo za poduzetnike i one koji to žele postati Bila jednom jedna zemlja poharana ratom, koga je, da stvar bude gora i izgubila. Privreda je bila u kolapsu, posla nije bilo. Giovanni je izgubio kuću, Pepiju je zapaljeno imanje. Privredna kriza. Tvornice otpuštaju ljude. Rekla Država, snalazi se kako znaš. Giovanni je bio prisiljen sam sebi stvoriti posao. Počele su nicati male firme i seoska dobra. Italijom već zuje Vespe, a zuje zato jer Vespa u prijevodu znači Osa. Mlade žene sa maramom u kosi prekriženih nogu na jednu stranu sjede na zadnjim sjedalima. Tange onda još nisu postojale, pa nije bilo straha od upale. Mladići sa zauljenim frizurama ponosno prolaze gradom i pokazuju svoje skutere i, naravno, dobre komade. No, Vespu je trebalo zaraditi. Nisu Talijanima padale lire s neba. Marljivo su radili i proizvodili. No, da je proizvod ostao u radionici, a salata u vrtu, ništa od biznisa. Javila se potreba za brzim i jeftinim prijevozom. Skužili su to u Piaggiu i od Vespe uzeli motor i prednji dio, otraga dodali još dva kotača i sve to obukli u malo lima. Rođena je trokolica. Ona se smatra jednim od bitnijih faktora koji su pridonijeli brzom podizanju zemlje iz pepela. Malih dimenzija, vrlo male potrošnje goriva, jeftinih dijelova, jednostavnog održavanja, a onu najmanju moguće je voziti i s "A" kategorijom, pa ni davanja prilikom registracije nisu značajna. U svom izvornom obliku i danas se je može vidjeti kad idemo u Trst po špežu. I već ostarjeli ljudi ponosno sjedaju u ta simpatična vozila, koja ponekad imaju samo malo manje godina od vozača, a još uvijek se kotrljaju po cesti, mada ponekad mješavina iz rezervoara tjera da zatvorimo staklo. "Non me ga mai lasia su strada", reći će stari Triještin, što znači nikad me nije ostavila na cesti. To vozilo je upotrebljeno u onom vicu kad je čovjek došao na pumpu i zatražio kap ulja i dvije kapi benzina. Hoćete li da vam prd..m u gumu, upitao ga je radnik na pumpi! Potrošnja mu je toliko mala da možete zaboraviti kad ste zadnji put tankali. Naravno da je od onog vremena trokolica rasla i napredovala, a pametni Talijani shvatili su da radnom vozilu ne treba luksuz, nego svestrana upotrebljivost, izdržljivost i jeftino održavanje. U nekim glavama taj tip vozila još uvijek izaziva podsmjeh, no kad se troškovi i zarade stave na papir, tada od ha-ha nastane oho! Danas moćniji tipovi trokolice već nose i do devetsto kila, zavisno od jačine motora. Polako, sigurno, jeftino i poslušno. Uske ulice i gužve po cesti za njih ne predstavljaju nikakvu prepreku. Tu su pravi carevi. No ni to talijanima nije bilo dosta, pa su na njih montirali razne sprave i uređaje poput dugačkih ljestvi, košara na podizanje, rashladnih komora, baja i škrinja za sladolede, koji se u istom danu mogu prodavati na pet plaža, pa opet isponova. Tako su dali priliku i malom čovjeku da uz malo novaca za kupovinu osnovnog sredstva počne neki posao. To je urodilo plodom, posao je rastao, pojavila se potreba za dodatnom gamom vozila. Tata Piaggio je rekao konstruktorima: slusajte ingienieri, hoće da mi napravi opet malo auto 3,30 metri dugacko i 1,40 metri siroko, da nosi 700 kili, vozi sest osobe, ima 3 kubik tovarnog prostora, a kamion mora ima kiper, a mora da kosta na pola od velika braća. Inžinjeri su se uhvatili za glavu, i nakon puno mozganja stvoren je Porter u osnovnim varijantama, kao putnički, dostavni i teretni. Uz potporu japanske tehnologije. Spartanac po opremi (manje toga se kvari), brz i startan kao strijela s mogučnošću okretanja u većoj sobi. No, sad već ostarjeli Piaggio stalno je, kao svaki stari čovjek tražio više. Kako mu je svaka želja mogla biti i posljednja, nisu mu odbili ni jednu, a kako je dugo poživio, namučio ih je sa preko pedeset. Toliko naime varijanti tog malog i simpatičnog vozila postoji. Želio je da njegovo čedo bude korisno za svako zanimanje, pa ih postoji od najjednostavnijih koji omogućavaju zidaru da umjesto skele parkira svoj kamiončić do kuće, podigne se u hidrauličnoj košari i u tren oka obavi zahvat na visini, do manjih hladnjača koje će ribaru ili mesaru omogućiti da imaju uvijek svježu robu. Nije Piaggio bio lud. Znao je da će doći vrijeme kad se baš neće svaki dan prodavati pet tona ribe, pa zašto onda trošiti na velika i skupa vozila, kad i ova manja sasvim mogu zadovoljiti potrebe. Koliko duboko su zagazili svjedoče i porteri opremljeni za komunalne djelatnosti, prvu pomoć, pa čak i blindirano vozilo. I love je manje nego što je bilo. Ono što mnogi prije kupnje pitaju je garancija, servis i dijelovi. Prema pouzdanim informacijama tu problema nema, ne smije i neće biti! Svaka sličnost s reklamom je namjerna!