Temeljne informacije o osteoporozi danas možete pronaći na svakom koraku. Od dnevnih i tjednih novina, pa sve do časopisa posvećenih zdravom životu, popularnoj medicinskoj literaturi, te internet stranicama i forumima. U osnovi radi se o gubitku koštane mase koji najčešće zahvaća žene u menopauzi, a liječi se različito. Najčešće se koriste lijekovi koji usporavaju prirodnu osteoklastičnu aktivnost tijela (razgradnju kostiju). Osim lijekova, široko se raspravlja o utjecaju fizičke aktivnosti na sprječavanje i liječenje osteoporoze. Naime, poznata je činjenica da aktivni sportaši poradi većih sila koje mišići proizvode svojim radom imaju i veću gustoću kostiju. Na taj se način tijelo brani od mogućih lomova, ali osigirava i bolje uporište za mišićnu aktivnost. U tom smislu, za sve one oboljele od osteoporoze preporuča se fizička aktivnost adekvatna njihovoj dobi i stanju samih kostiju. U Americi, na primjer, naročito preporučaju sustav vježbanja potekao iz Kine, pod nazivom "tai chi". Priča koja slijedi namjenjena je svima onima koji pate od ovog oboljenja, a nisu do sada vježbali, zbog bilo kojeg razloga, a kao motivacija i pokazatelj što to sve može malo volje i nešto upornosti. Prije nešto više od godinu dana vježbati je u Scipionu počela žena nešto starija od 70 godina. Njena je kćer, koja ju je i dovela, naglasila da nije u pitanju neka ozbiljnija bolest, već tek slaba fizička kondicija u obliku težeg svladavanja stepenica, uzbrdica i uopće fizičkih aktivnosti. Rezultati prijašnjih pretraga pokazivali su da njeno srce u dobrom stanju. Općeniti manjak mišićne mase bio je vidljiv, funkcija zglobova je bila korektna, tek je rezultat dezintometrije ukazivao na osteoporozu. U posljednjih 6 godina tretirana je lijekom Fosamax, ali bez značajnijeg povećanja koštane mase. U slijedećih godinu dana, dva puta na tjedan, ova je pacijentica redovito vježbala pod nadzorom. U početku tek nekoliko laganih vježbi, a kasnije smo pred nju stavili i zahtjevnije fizičke programe. Korak po korak, njena se opća fizička kondicija popravila, povremeni bolovi u vratu i ramenima su nestali, te se uopće osjećala bolje. Stepenice i uzbrdice više nisu predstavljale problem, a kako je sve lakše svladavala i sve veća fizička opterećenja na svojim "treninzima" i njena je volja za vježbanjem jačala. Prije nešto više od mjesec dana ponovno je učinila kontrolnu dezintometriju i na ugodno iznenađenje nje i njenog liječnika, vidljivo je bilo značajno povećanje koštane mase. Liječnik je zaključio da se sada radi tek o osteopeniji (početnoj osteoporozi), te ukinuo lijek koji je koristila tako dugo. Ova priča pokazuje dvije vrlo važne stvari u liječenju gotovo svake kronične bolesti. Prije svega, to je volja da se nešto promjeni u svakodnevici, a sa ciljem smanjivanja posljedica kroničnog oboljenja. Druga je upornost da se sa takvom odlukom nastavi. Konkretno u ovom slučaju, vježbanje i lijekovi zajedno postigli su rezultate mnogo brže, no što bi to bio slučaj samo sa lijekovima. Osim toga, ovaj primjer pokazuje da nikada nije kasno preokrenuti svoj ustaljeni odnost prema vlastitom tijelu, te da godine zaista nisu važne. Iako ova gospođa nikada nije bila "sportski tip", njena upornost i redoviti dolasci bili su i još jesu inspiracija mnogim mojim pacijentima. Nadam se da će njen primjer postati inspiracija i čitateljima ovih redova. Jer ona predstavlja pravi primjer što se sve može učiniti sa nešto volje i dostatnom dozom upornosti. Tada čak i osteoporoza može postati tek prepreka koju valja svladati.