O uzrocima dječje hiperaktivnosti moglo bi se dosta raspravljati. Da se razumijemo, ja uopće ne mislim da je to bolest. A još manje mislim da je treba liječiti otrovnim lijekovima. No, činjenica je da se hiperaktivna djeca ne rađaju. Hiperaktivnost se, POD NEKIM OKOLNOSTIMA, razvija kasnije. Dakle, što pokreće promjene u ponašanju? Po svemu sudeći, ključnu ulogu igraju otrovi. Kontinuirano unošenje olova i žive (recimo, putem hrane ili amalgamskih plombi) naročito je opasno za dječji mozak u razvoju, puno više nego kod odraslih. Kao posljedica, razvijaju se raznoliki neurološki poremećaji, pa i hiperaktivnost. Naglašavam da su neke vrste morskih riba poznate po visokim koncentracijama teških metala. 50% amalgamskih plombi čini živa. Neke druge toksične supstance još su raširenije, jer se, uz zakonski blagoslov, NEŠTEDIMICE DODAJU U HRANU. Prehrambena industrija ih se neće tako lako odreći, BEZ OBZIRA NA OZBILJNE ZDRAVSTVENE POSLJEDICE. U londonskoj bolnici Great Ormond Street napravili su ispitivanje na osamdesetak hiperaktivne djece, kojoj su davali hranu bez ikakvih aditiva. NAKON 3 TJEDNA STANJE SE BITNO POPRAVILO KOD NJIH 80%. Suvišno je spominjati da «terapija» nije obuhvaćala Ritalin. No, neka djeca su kasnije nastavila sa starom «aditivnom» praksom. SIMPTOMI HIPERAKTIVNOSTI VRATILI SU SE PARALELNO S TOKSIČNOM HRANOM. Sada neću razmatrati što je opasnije, natrijev benzoat, ortofosforna kiselina ili umjetna boja šumskih malina. Sve je opasno i JEDINI SPAS JE IZBJEGAVANJE HRANE SA SUMNJIVIM SASTOJCIMA. No, cijela priča ne završava s aditivima. Istraživanja su pokazala da hiperaktivna djeca ne toleriraju barem jednu vrstu hrane (koja nije tretirana aditivima). Takva hrana im ne uzrokuje samo promjene u ponašanju, nego i druge simptome. Najčešći su bolovi u trbuhu, nadutost i glavobolje. Puno toga može pokrenuti lavinu problema, ALI NAJČEŠĆE SU TO PŠENICA, MLIJEKO, ČOKOLADA I NARANČE. O povezanosti šećera (bijelog ili smeđeg, svejedno) i hiperaktivnosti govori se već odavno. Naročito su u tome glasni makrobiotičari. No, samo neke studije to i potvrđuju. Naravno, to ni izdaleka ne znači da je zašećerena hrana zdrava. Izbjegavanje problematičnih namirnica čini se kao najrazumnije rješenje. Nažalost, mnogi mu nisu skloni, jer im to umanjuje svakodnevne užitke. Slijedeća metoda po vrijednosti je suplementacija. Recimo, ustanovili su da je antisocijalno i nasilničko ponašanje zatvorenika uvelike povezano sa slabom prehranom. Multivitamini u obliku tableta dovode do znatnog poboljšanja. Prema jednoj studiji, VITAMIN B6 REDUCIRA HIPERAKTIVNOST BOLJE OD RITALINA. Pokušavalo se i s koktelom vitamina B6, magnezija i kalcija. Uloga esencijalnih masnih kiselina (EMK) na hiperaktivnost još uvijek nije u cijelosti potvrđena. Ono što se zna je da većina hiperaktivne djece pokazuje simptome niskih vrijednosti EMK-frekventan osjećaj žeđi, često mokrenje, suha kosa i koža. Od biljnih pripravaka, najviše se koristi ekstrakt kore francuskog bora (Pycnogenol). I manje modifikacije životnih prostora mogu biti od koristi. Tako, smirujuća ružičasta boja zidova ili prekrivanje grubog poda tepihom smiruju agresivnost. U jednoj školi na Floridi postigli su odlične rezultate uklanjanjem fluorescentne rasvjete. Postupanje u nekim američkim školama ne nudi puno mogućnosti izbora. HIPERAKTIVNA DJECA MORAJU BITI «SMIRENA» U NAJKRAĆEM ROKU. Oni koji to odbiju, bit će prisiljeni putem suda. SVE PODSJEĆA NA POLITIKU CIJEPLJENJA. Naravno, proizvođači lijekova likuju. Osim Ritalina, pojavili su se i mnogi slični preparati – Adderall, Concerta, Focalin, Metadate CD, Cylert... (CYLERT JE NAROČITO POGUBAN ZA JETRU.) Za vašu informaciju, nedavno je antisocijalno ponašanje kod djece službeno promovirano u bolesno stanje. Nove kemikalije zdušno se miješaju. U svakom slučaju, djecu treba izliječiti. Slijedeći put: Prva jeftino, druga na dar