Mogućnost liječenja bolnih sindroma zahvatima koje fizioterapeut izvodi na zglobovima pacijenta, uistinu se danas silno koristi. Čak i unutar svjetskog strukovnog udruženja djeluje posebna podgrupa manipulativnih fizioterapeuta. A sve je počelo negdje sa našim precima i lokalnim vidarima koji su namještali sve, od zglobova i kralježnice, pa do slomljenih kostiju. Upravo to saznanje da se mnogi bolovi mogu riješiti tek jednim ili sa nekoliko zahvata, učinilo je to polje medicine interesantnim svima. Na tu je temu napisano bezbroj znanstvanih radova, od kojih su neki davali za pravo širokoj upotrebi svih ovih tehnika, dok su drugi izražavali veliku sumnju u njihovu djelotvornost. No, kao i kod ostalih manuelnih (ručnih) načina liječenja, kritična točka uvijek je fizioterapeut koji ga sprovodi. Naime, kada istražujete djelovanje lijeka, onda uvijek uspoređujete točno određenu količinu na točno definiranoj bolesti ili oboljenju. Sa manuelnim tehnikama liječenja to je skoro nemoguće, jer se ne može očekivati da jedan fizioterapeut liječi mnoge stotine ljudi uključene u znansveno istraživanje. A različite ruke, različito djeluju i liječe. I upravo je tu ljepota i nezgoda manipulacija. Iako one imaju svoje zakonitosti, načine primjene i bolesti kod kojih pomažu, krajnji će ishod njihove primjene uvijek i isponova ovisiti najviše o umješnosti samog fizioterapeuta. Strah koji mnogi ljudi iskazuju prema manipulativnom liječenju i zahvatima (od kojih je kiropraktika najpoznatija metoda), vrlo je često neosnovan i uzrokovan nestručnom primjenom. Svakodnevno se susrećem s informacijama da ovaj ili onaj samozvani terapeut radi manipulacije, a da pri tom nema niti najosnovniju medicinsku naobrazbu. Takav pristup jest opasan, prije svega za pacijenta, jer osim načina na koji manipulacija mora biti izvedena, važno je znati i bolna stanja i bolesti za čije je liječenje ona prikladna. Postoji s druge strane cijeli niz situacija u kojima ne samo da nije uputna, već je i vrlo opasna primjena ovih metoda. Dakle nije problem u alatu, već u majstoru, jer kao što bi rekao jedan poznati indijski filozof- istim nožem stručan kirurg može spasiti život, dok nespretno dijete može nanjeti bol i ozljedu, bilo sebi bilo drugima. Kako svjesnost o mnogim štetnim nuspojavama medikametnog liječenja raste, tako se sve više okrećemo načinima pomoći koji ne uključuju kemikalije. Splet metoda koji nazivamo manuelna medicina stoga sve više dobiva na važnosti i sve se više ozbiljno shvaća i u samoj struci. I dok se sve do nedavno na masere gledalo kao na tamo nekakve priučene radnike koji nešto trljaju u uskim i loše ventiliranim prostorijama, danas se vrlo ozbiljno ispituje pozitivan utjecaj masaža i manipulacija ne samo na bolesti sustava za pokretanje, već i drugih poremećaja poput astme, bronhitisa, nekih stanja probavnog trakta i jetre, zatim bubrega itd. Zgodno je kako se u vrijeme posvemašnje digitalizacije, te napretka medicine prema detaljima poput genetskog koda, jedan njen dio okreće ka tradicionalnim metodama i preispituje ih u novom svjetlu. Svojevremeno su, tijekom mojeg školovanja, govorili kako će masaža potpuno prijeći u ruke strojeva, a fizioterapeut će samo nadgledati njihov rad. Krivo. Dogodilo se upravo suprotno. Procvat manuelnog liječenja tek je počeo.